Iako je imala bedeme i kule i bila prava tvrđava, svejedno je pala u zaborav. Tek 2018. godine ponovno su je pronašli djelatnici Javne ustanove 'Tvrđava kulture Šibenik', što je doista veliko otkriće jer nam u Dalmaciji iz vremena Osmanlija nije preostalo puno građevina.

ZABORAVLJENI FRA STJEPAN ZLATOVIĆ

'Od starih skradinskih utvrda jedino preostaju temelji na briegu iztočnog kraja, i k zapadu tvrdjavica posliednjih vremena.' Tako je poznati šibenski svećenik, povjesničar, arheolog i promicatelj hrvatske političke ideje fra Stjepan Zlatović napisao u časopisu Starohrvatska prosvjeta davne 1896. godine. Do 2018. godine nitko nije obratio pažnju na Zlatovićeve riječi o istočnoj utvrdi u Skradinu. Iako se ona jako lijepo vidi na mletačkim zemljovidima 17. stoljeća povezanim s Kandijskim ratom (1645. - 1669.) između Venecije i Osmanskog Carstva.

A onda su se, nakon proučavanja povijesnih izvora i crteža Skradina i okolice, 5. listopada 2018. godine Josip Pavić i Andrija Nakić iz Jave ustanove 'Tvrđava kulture Šibenik' prvi put uputili na brdo Gradinu iznad rijeke Krke istočno od Skradina. Prilaz ostacima osmanske tvrđave bio je vrlo težak, ali poslužimo se njihovim riječima kod opisa nalazišta: 'Ostatke starije arhitekture dobrim dijelom uništili su suhozidni rovovi i bunkeri nastali krajem Drugog svjetskog rata. Ipak, zamjećuje se nekoliko linija bedema i dvije kvadratne kule izbačene prema rijeci Krki. Ono malo sačuvanih zidova napravljeno je od većeg nepravilnog kamenja povezanog žbukom, uz pokoji ulomak sedre. Osim njemačkim rovovima, cijelo brdo je potpuno prekriveno makijom i borovom šumom koji otežavaju direktan pristup utvrdi.' Nakon terenskog uvida 2020. godine Josip Pavić je nalaze ostataka osmanske utvrde nad Skradinom prezentirao na 11. međunarodnom kongresu obrambene arhitekture Mediterana (FORTMED) u gradu Granadi u Španjolskoj. Mogu slobodno kazati da je to do sada naš najbolji rad o utvrdama Skradina, makar je sve tek u početnoj fazi istraživanja.

Kad je sagrađena ta druga osmanska tvrđava koja je branila istočne prilaze Skradinu? Na temelju povijesnih izvora, Josip Pavić posve opravdano pretpostavlja da se to dogodilo negdje između 1553. i 1570. godine.

VRIJEDNI OSTATAK OSMANSKE BAŠTINE

Skradin je od srednjeg vijeka bio trn u oku Šibenčanima, a nakon što je 1522. godine došao pod vlast moćnog Osmanskog Carstva trn je postao ozbiljan problem. Mlečani su u više navrata osvajali i razarali Skradin tijekom 16. stoljeća. Generalni providur Leonardo Foscolo definitivno je uništio njegove bedeme, zapalio grad i srušio obje tvrđave 1647. godine, početkom Kandijskog rata. To je bila uobičajena venecijanska taktika za to vrijeme. Nakon rušenja u Kandijskom ratu, osmanska tvrđava istočno od Skradina više nije obnavljana. A Skradin kao gradsko i biskupijsko sjedište više nikad nije dosegnuo značenje koje je imao prije nego što su ga osvojili Osmanlije. Makar se Venecija od kraja 17. i početka 18. stoljeća, nakon oslobađanja Skradina od Osmanlija, trudila rekonstruirati status i institucije naselja, ali bez uspjeha.

Dugotrajni ratovi Venecije i Osmanlija u Dalmaciji od kraja 15. do početka 18. stoljeća bili su toliko razorni da je na kraju od osmanske baštine preostalo jako malo, što ostatke osmanske tvrđave istočno od Skradina čini još važnijima. Do sada je najpoznatija obrambena građevina, koju su u Dalmaciji sagradile Osmanlije, bila njihova tvrđava sagrađena 1531. godine na lokalitetu Gradini u Solinu uz rijeku Jadro. Ta je tvrđava blokirala dostavu pomoći Uskocima - koji su branili tvrđavu Klis - morskim putem. Smatra se da je u njenoj blizini 1537. godine poginuo vođa Uskoka Petar Kružić, nakon čega je Klis pao u osmanske ruke.

NIJE STVAR U AVIONU NEGO U PILOTU

Ponovno 'otkriće' osmanske tvrđave istočno od Skradina pokazuje nam koliko je još nepoznanica iz ne tako davne prošlosti, za vrijeme osmanske vladavine zaleđem Šibenika. Zahvaljujući marljivom i sustavnom proučavanju djelatnika Javne ustanove 'Tvrđava kulture Šibenik', one malo po malo izlaze na svjetlo dana. Međutim, imali smo mi u Šibeniku i do sada svu silu kulturnih institucija, koje su naizgled pokrivale sve što se odnosi na baštinu, ali smo tapkali u mjestu. Ostajali na starim, davno prežvakanim znanjima. Ako bez lažne skromnosti izuzmem svoj znanstveni opus, jedino novo što bismo saznali o povijesti i baštini Šibenika bile bi crtice iz radova afirmiranih znanstvenika s fakulteta i instituta izvan Šibenika.

Zašto je tako? Zato što je kao i uvijek riječ o interesu i ambiciji pojedinca da se bavi spomenicima kulture. Ili kako bi to u filmu Top Gun 2 Rooster rekao Mavericku: 'It's not the plane, it's the pilot' (nije stvar u avionu nego u pilotu).

2 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU