POVJESNIČAR IVAN LUČIĆ I OSNIVANJE ROGOZNICE

Na stranicama Općine Rogoznice o najstarijoj povijesti naselja piše ovako: 'Prvi doseljenici za svoje ognjište odabrali su još 1390. godine kopneni dio današnje Rogoznice – Kopaču, a obližnji otočić – Kopara, na kojem su stanovnici tražili sklonište pred turskim najezdama, naseljen je 1518. godine.' Taj tekst o postanku Rogoznice ustvari je tekst šibenskog povjesničara i svećenika Krste Stošića iz njegove knjige Sela šibenskog kotara, objavljene davne 1941. godine. Iako je naše poznavanje povijesti i arheologije otada znatno napredovalo, tekstovi Krste Stošića mogu se naći na internetskim stranicama gotovo svih naselja u priobalnom dijelu Šibensko-kninske županije. Bez obzira na mnoge promašaje, u slučaju Rogoznice Stošić je dosta dobro pogodio prostorne odnose i događaje na šibenskom teritoriju u kasnom srednjem i ranom novom vijeku, u trenutku povećane opasnosti od Osmanlija. Jedino je krivo izračunao godinu osnivanja današnje Rogoznice, na otoku Kopari. Rogoznica je osnovana 1512. godine, a ne 1518. kako tvrdi Stošić. Podatak o tome nalazi se u knjizi pod naslovom 'O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske', koju je napisao naš glasoviti povjesničar, otac hrvatske historiografije, trogirski plemić Ivan Lučić. Lučić piše da je Rogoznica na otoku osnovana 150 godina prije nego što je on napisao svoju knjigu. A budući da znamo da ju je napisao 1662. godine, jednostavnim oduzimanjem dolazimo do 1512. godine kao godine osnivanja Rogoznice na današnjem mjestu, na otoku Kopari.

Ivan Lučić rođen je 1604. godine u Trogiru, u poznatoj plemićkoj porodici. Ivanova majka Klara Divnić, potjecala je iz šibenske plemićke obitelji. Studirao je u Rimu, a crkveno pravo doktorirao u Padovi. Nakon višegodišnjeg prikupljanja povijesnih izvora o prošlosti Dalmacije, 1662. godine napisao je knjigu 'O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske'. Knjiga je nakon prvog izdanja 1666. godine u Amsterdamu, doživjela još dva izdanja. Posljednje, prerađeno izdanje iz 1668. godine, prevedeno na talijanski jezik, koristio je Krsto Stošić. Tako je odbijajući 150 godina od 1668. godine, Krsto Stošić došao do 1518. kao godine osnivanja Rogoznice na otoku. I pogriješio.

KOPARA, KOPAČA, STARO SELO I CRKVA SV. NIKOLE

Pretpostavka o godini osnivanja Rogoznice odlično se slaže i s podacima na prvoj karti (crtežu) sjeverne i srednje Dalmacije, koju je nacrtao nepoznati autor za potrebe Venecije u prvom desetljeću 16. stoljeća. Na karti nema Rogoznice, jer još nije bila osnovana, ali na primjer ima naselja iza bedema na poluotoku Oštrici u Grebaštici i Primoštena. Dakle, slobodno možemo kazati da je godina osnivanja Rogoznice 1512. sigurno gornja granica nastanka karte. O karti sam kao o jednom od najvažnijih povijesnih izvora za prošlost Šibenika, tek nedavno otkrivenom u venecijanskom arhivu, već pisao u svojim kolumnama.

Gdje se nalazila Rogoznica prije nego što su se stanovnici preselili na današnje mjesto, otok Koparu, i koji su to prvi stanovnici Rogoznice koji su se navodno doselili 1390. godine? Najprije ćemo se pozabaviti doseljenjem prvih Rogožnjana 1390. godine. Naime, te je godine sastavljen ugovor između Šibenika i osamnaest obitelji kojim im šibenski knez dopušta da se nasele na području nekadašnje Bosiljine, što je sinonim za područje između Grebaštice i Marine kod Trogira. Bosiljina je bila podijeljena između Šibenika i Trogira, a ovaj ugovor se odnosio samo na šibenski dio. Novi stanovnici bili su u pravnom položaju općinskih (šibenskih) kmetova, bili su obvezni podići kuće, formirati naselje i kultivirati zemlju koja im je ugovorom dodijeljena. Nakon toga uslijedili su novi valovi naseljavanja Bosiljine ljudima iz šibenskog zaleđa, a dijelom i iz Bosne. Opravdano je pretpostaviti da se to stanovništvo, možda već u prvom valu 1390. godine, naselilo i na prostoru Starog sela u Rogoznici.

Međutim, nije sve tako lako objasniti. Staro selo nalazi se u uvali Lozica sjeverno od rogozničke marine Frapa. Crkva Starog sela bila je srednjovjekovna crkva sv. Nikole, koja i danas postoji na južnom rubu nekadašnjeg sela. To je najstarija crkva u Rogoznici; pokazuje odlike romaničkog i gotičkog stila, što na našoj obali Jadrana nije rijetka pojava. Najvjerojatnije je sagrađena u 14. stoljeću, ali možda je i nešto starija. Na jednoj od srednjovjekovnih nadgrobnih ploča ispred crkve uklesana je godina 1300-ta, što je sami početak 14. stoljeća. Prva bratovština osnovana u Rogoznici bila je bratovština sv. Nikole, a tako su Rogožnjani u početku nazvali i svoju novu crkvu na otoku Kopari. Sve to dovodi u pitanje općeprihvaćenu teoriju da je prostor Primoštena i Rogoznice bio potpuno pust prije prvog doseljenja novih stanovnika 1390. godine, jer odakle su bili ljudi koji su se gotovo sto godina ranije pokopavali kod crkve sv. Nikole. Ono što smo sigurni je da su stanovnici Starog sela - i drugih naselja u zaleđu Rogoznice - te 1512. godine pred Osmanlijama pobjegli na otok Koparu, današnju Rogoznicu. Isti procesi događali su se posvuda u priobalju, samo su se u Rogoznici dogodili najkasnije. Lokalno stanovništvo je zaklon iza bedema Primoštena i Oštrice potražilo barem dvadesetak godina ranije.

SVE JE U INTERDISCIPLINARNOSTI

Povijesna istraživanja nastanka i promjena u našim naseljima izuzetno su složena i mukotrpna. Ona uključuju poznavanje povijesnih okolnosti, spisa, crteža, karata, ali i poznavanje arheoloških nalaza i umjetničkih odlika kulturnih spomenika. Sve se to jednom riječju naziva interdisciplinarnost. Drugačije nije ni moguće doći do pravog, znanstveno valjanog rezultata. Povjesničari se na primjer najčešće oslanjaju isključivo na povijesne, arhivske podatke, bez ikakvih znanja o prostoru i arheološkim nalazima, a kamoli o spomenicima o kojima pišu. Na taj način svakodnevno svjedočimo smiješnim situacijama neslaganja povijesnih podataka sa stvarnim stanjem na terenu. Na primjer, kad bismo samo povjesničarima prepustili razjašnjavanje priče o doseljenju Hrvata i je li ga uopće bilo, vrlo brzo bismo završili u slijepoj ulici.

A upravo u takvoj ulici prečesto je hrvatska povijesna znanost. I nikako da se iz nje izvuče.