Kad je veliki požar poharao područje Little Bighorn u saveznoj državi Montani u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazali su se tragovi glasovite bitke američke vojske pod vodstvom legendarnog potpukovnika Georga Armstronga Custer protiv indijanskog naroda Sijuksa pod vodstvom još legendarnijeg poglavice Bika Koji Sjedi, koja se odigrala krajem lipnja 1876. godine. Slično tome, nedavni požar kod Rasline pokazao nam je kako je zaista izgledala Raslina prije oko pet stotina godina.

RASLINA ČEKALA DA JE OTKRIJU STRUČNJACI TVRĐAVA KULTURE

Sve što smo do nedavno znali o Raslini bilo je tek nekoliko rečenica iz knjige 'Sela šibenskog kotara', šibenskog povjesničara Krste Stošića, objavljene 1941. godine. Kao da je Raslina čekala da bude otkrivena. A ne možemo kazati da je u prošlosti bila baš beznačajno naselje. U popisu župa Šibenske biskupije iz sredine 15. stoljeća, već je imala svog župnika i nešto više od stotinu stanovnika koji su stanovali u šesnaest kuća. Nije bila veliko naselje, ali nije spadala ni u najmanja naselja na tadašnjem teritoriju srednjovjekovne šibenske komune. Raslina se u povijesti prvi put spominje početkom 15. stoljeća kao posjed šibenske plemićke obitelji Tobolović, koji su na prostoru Rasline naselili svoje kmetove i Morlake. Stara župna crkva sv. Mihovila, sudeći prema prvom austrijskom katastru iz 1825. godine, imala je polukružno svetište što je karakteristika romaničkog stila u arhitekturi, pa je slobodno možemo okvirno smjestiti u 13. stoljeće. Sve su to ozbiljni indikatori da je Raslina imala stanovnike, a možda i župu, puno ranije od sredine 15. stoljeća.

Raslina nije nikad postala značajnije naselje poput na primjer Vodica. Za stanovnike Rasline, koji su za njih radili, Tobolovići su početkom 16. stoljeća sagradili utvrdu preko puta današnje Rasline na poluotoku Svete Kate. Sve je to ostalo nepoznato do 2019. godine kad su Josip Pavić i Andrija Nakić, istraživači iz šibenske Javne ustanove Tvrđave kulture, spektakularno vratili Raslinu u središte stručnog i znanstvenog interesa. Pogledajmo što o tom otkriću pišu sami istraživači: 'Terenskim pregledom su na južnoj strani poluotoka zatečeni ostaci veće kvadratne kule s očuvanim zidovima građenim od klesanog kamena. Raspršeni ostaci arhitekture na sjevernoj strani poluotoka mogli bi označavati sjevernu kulu. Kule su bile međusobno povezane masivnim bedemom čije ostatke uočavamo podno suhozida koji je kasnije nastao na njegovim temeljima. Na samom vrhu poluotoka raspoznaju se ostaci manje pravokutne prostorije koja se po tehnici gradnje čini istovremena s bedemom i kulama. Riječ je o crkvici sv. Katarine, čiju točnu poziciju potvrđuje i mletački katastar iz 18. stoljeća.'

A onda se dogodio požar, koji je gotovo potpuno ogolio poluotok Svete Kate. Za ono što bi nam u drugim slučajevima trebala gomila relativno skupe suvremene tehnologije, riješila je sila prirode u trenu. Mjesto na koje su stanovnici Rasline bježali od Osmanlija sada je potpuno otkriveno. Ali o tome će uskoro puno više kazati istraživači lokaliteta.

RASLINA NA DANAŠNJEM MJESTU – SV. KATA SAMO JE ZAKLON?

Osmanlije su navodno varkom 1570. godine osvojile utvrdu na poluotoku Svete Kate u Raslini, nakon čega je naselje ostalo unutar Osmanskog Carstva više od stotinu godina. Međutim, pri tom trebamo biti oprezni da ne pomislimo da je povijesna Raslina bila na poluotoku Svete Kate. Raslina je od srednjeg vijeka po svoj prilici bila i ostala tamo gdje je crkva sv. Mihovila. Sve do suvremenog doba u Raslini je bilo svega desetak kuća, što potvrđuju i zračne snimke Rasline prije 1968. godine. Ni priča o postojećoj crkvi sv. Mihovila nije posve jasna. Gledajući prvi austrijski katastar starija, srednjovjekovna crkva sv. Mihovila svetištem je udaljena od postojeće oko petnaest metara, i nalazi se u arheološkom sloju. Ta je crkva bila vrlo mala, kvadratnog tlocrta i polukružnog svetišta, dok je nova crkva znatno veća, u obliku izduženog pravoktnika i istog takvog svetišta. Austrijski geodeti znali su malo pogriješiti, ali da bi pogriješili za petnaest metara malo je vjerojatno. Kad je sagrađena sadašnja župna crkva sv. Mihovila? Vjerojatno negdje u drugoj polovini 19. stoljeća od materijala porušene srednjovjekovne crkve. Dakle, kako bismo našli stariju crkvu sv. Mihovila u Raslini, trebat ćemo se poslužiti arheološkim metodama.

Tko bi očekivao da ćemo u 21. stoljeću još uvijek imati nepoznanica oko povijesnih naselja u Šibensko-kninskoj županiji? Ili da ne znamo točan izgled građevina sagrađenih prije pet i više stotina godina? Odgovor na postavljena pitanja jednostavan je: malo nas je koji se na znanstveni način bavimo šibenskom baštinom.

Onima drugima to  je sve ionako već 'poznato'. Kako i ne bi bilo pored svih tih napisanih 'knjiga', jer papir (internet) trpi sve.

3 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU