Detalji na kućama lako nas mogu navesti na pogrešku

U načelu starost objekata najlakše je odrediti ukoliko imamo povijesni zapis o njihovoj gradnji, ili ako se na nekom pročelju nalazi natpis koji baš govori o gradnji. Međutim, to su rijetki slučajevi i najčešće se radi o najvažnijim javnim i sakralnim građevinama.

Što s običnim kućama? Kako opažanjem, bez bilo kakvog restauratorskog ili arheološkog zahvata, procijeniti na primjer koliko su kuće u povijesnoj jezgri Šibenika stare? Da se našalimo, dok zidovi i kamenje ne počnu govoriti moramo se osloniti na neke karakteristične detalje koji se mogu pojaviti na samim kućama. Kod toga je posao lakši na plemićkim kućama, jer se na njima uvijek zatekne poneki bitni detalj: grb obitelji, lijepi prozor ili balkon.

Na jednoj plemićkoj palači u šibenskoj Kalelargi postoji tako predivan ugaoni stup s obiteljskim grbom iz 15. stoljeća, kakvih u Šibeniku ima podosta. Naravno odmah bismo pomislili da je i palača iz 15 stoljeća. Slijedeći takvu logiku vrlo brzo bismo došli do zaključka da je većina plemićkih palača u Šibeniku iz 15. stoljeća.

Ali kad samo zakoračimo iza ugla bloka kuća na kojem se nalazi ugaoni stup iz 15. stoljeća, na stražnjem pročelju u visini prvog i drugog kata zatičemo dva mala romanička prozora koji nam govore da ta kuća ili blok kuća imaju i fazu iz 13. stoljeća. Ukoliko ne pronađemo niti jedan detalj ili kameni fragment stariji od tih prozora iz 13. stoljeća, elementarna logika nam nalaže da zaključimo da je kuća, barem do drugog kata, u 13. stoljeću sigurno već bila sagrađena.

. Pri tom moramo voditi računa i o tome da je svaki od tih detalja mogao biti premješten s neke druge kuće, što je vrlo čest slučaj u Dalmaciji. Moda se mijenjala, otvori na kućama su se prilagođavali modi, a stari prozori i vrata završavali su kao građevinski materijal. Prema tome jako je puno faktora koje moramo uzeti u obzir prilikom načelne procjene starosti nekog objekta.

I u svakom trenutku možemo napraviti fatalnu pogrešku, kojom neki izuzetno stari objekt možemo pretvoriti u suvremeni i obrnuto. Što u puno slučajeva odlučuje o sudbini pojedinih objekata, ili nekih njihovih dijelova.

Uz sve pokušaje, u Šibeniku nema kuća starijih od 13. stoljeća

Što idemo dublje u povijest to nam ona ostavlja sve manje materijalnih dokaza, pogotovo onih vidljivih na prvi pogled. Tako je i s graditeljskom baštinom. O postojanju starijih razdoblja moguće je suditi tek na temelju malih detalja. Ipak čak i tako malo podataka pruža nam sliku Šibenika koji u srednjem vijeku u 13. stoljeću otprilike zauzima površinu povijesne jezgre koju i sada zauzima.

Što je bilo stoljeće ili dva ranije u 10., 11. i 12. stoljeću, teško je reći. Dosad nismo našli niti jedan materijalni dokaz da je neki svjetovni objekt u Šibeniku sagrađen recimo u 11. stoljeću, kad se grad prvi put spominje. Bez obzira što bi netko mogao kazati da su objekti tada mogli biti od drva, našao bi se makar mali dokaz gradnje iz tog povijesnog razdoblja. Dakle, koliko god se mi trudili da dokažemo puni sjaj našeg grada u doba kralja Petra Krešimira IV., to nam baš ne polazi za rukom. Nekako sve upućuje na zaključak da u pravom smislu Šibenik kao grad nastaje i raste tek nakon što su Mlečani 1125. godine razorili Biograd, kao najznačajniji priobalni grad koji su osnovali Hrvati i u kojem je do mletačkog razaranja bilo sjedište biskupije.

Međutim, to što mi neke stvari ne vidimo ipak ne znači da Šibenik kao gradska komuna ne postoji puno prije 13. stoljeća. Spomenimo samo stoljetnu borbu Šibenika za svoju biskupiju i odvajanje od nadležnosti trogirskog biskupa. Prvi povijesni podatak o toj borbi zabilježen je još 1197. godine. Gotovo je sigurno da ćemo nakon detaljnih arheoloških iskopavanja dokazati da su pojedine šibenske crkve, kao što su katedrala sv. Jakova, crkva Gospe van Grada ili crkva sv. Mihovila na kaštelu, u svojoj osnovi vrlo vjerojatno puno starije od 13. stoljeća. U crkvi Gospe van Grada već su na svjetlo dana izašli kasnoantički fragmenti. Ali koliki je prije 13. stoljeća bio Šibenik možemo ipak samo nagađati. Nije bio ni izbliza velik kao danas, a pitanje je je li uopće bio okružen obrambenim bedemima i kakvim.

Sve je u sitnim detaljima

Ponekad se istraživanje naše graditeljske baštine čini kao forenzika iz televizijskih kriminalističkih serija. I u tome je draž. Uočavanje sitnih detalja koji nam pomažu objasniti povijest graditeljske baštine, vještina je koju posjeduju tek rijetki stručnjaci. Iza toga se skrivaju godine rada i studiranja, ali i godine proučavanja istih ili sličnih sitnih detalja na drugoj, talijanskoj obali Jadrana i posvuda na Mediteranu. Struka i znanost su se danas toliko specijalizirale da gotovo da i ne postoji osoba koja bi pokrivala sva područja, i koja bi vam suvereno mogla odgovoriti na pitanje koliko je pojedina kuća u Šibeniku doista stara. Skoro za svaki sitni detalj koji pronađemo postoji posebno specijalizirani stručnjak. Zato je ključ u timskom radu stručnjaka različitih specijalnosti, ili kako se to danas popularno zove - interdisciplinarnosti.

Kad trebamo najbolju medicinsku skrb idemo kod liječnika koji je specijalist. Nakon toga saznamo da postoji neki liječnik koji se bavi još užom specijalnošću, ili samo nekom rijetkom bolešću koja nam stvara tegobe. Zašto mislimo da tako nije i u drugim znanostima?

I u sitnim detaljima koji zanimaju samo rijetke među nama.