Kolumna

Bilo jednom na Mediteranu: Šibenčani i Zadrani u 18. stoljeću posvađali se zbog – kornatskog sira

Zaboravljeni Šibenik   |   Autor: Ivo Glavaš   |   07.08.2021 u 09:05

Danas izgleda pomalo nevjerojatno da je sir mogao biti uzrok ozbiljnih političkih sukoba dva dalmatinska grada, ali u ono vrijeme poljoprivreda i stočarstvo bili su osnovni izvori prihoda pa je samim time i bitka za prihod od poljoprivrednih proizvoda bila žestoka.

Najvažnija gospodarska grana na Kornatima od srednjeg vijeka bila je stočarstvo. U 15. stoljeću na samom otoku Kornatu bilo je oko 4.500 koza i ovaca. Očekivano, glavni proizvodi Kornata bili su meso, vuna i prije svega sir. U to vrijeme kornatski sir bio je toliko poznat tako da su ga kupovali i u Boki Kotorskoj. Poduzetni Murterini kao zakupnici pašnjaka na Kornatima sklapali su dugoročne ugovore o ekskluzivnoj prodaji svoga sira s pomorcima iz Boke Kotorske. Tako se na Kornatima stotinama godina živjelo i radilo u relativnom suglasju s prirodom.

ŠIBENČANI I ZADRANI PARNIČE SE ZBOG KORNATSKOG SIRA

1749. godine izbija sudski spor između gradova Zadra i Šibenika oko vlasti nad Kornatima. Šibenčani su tražili da Kornati njima pripadnu jer su Murterini i Betinjani stanovnici šibenske komune. Nasuprot njima, Zadrani su se na sudu žalili da su Murterini i Betinjani, skladišteći sir u svojim kućama, izbjegavali platiti namet na sir koji je išao Zadru. Tako je u središtu sukoba Šibenika i Zadra oko Kornata bio sir, bolje rečeno namet na sir. S obzirom da su Kornati u tom trenutku bili stvarno vlasništvo Zadra, mletačke vlasti su logično presudile u korist Zadrana. Kornatarima je bila zabranjena prodaja svježeg i usoljenog sira ako prethodno nisu dobili pismeno odobrenje zadarskih gradskih vlasti.

Danas izgleda pomalo nevjerojatno da je sir mogao biti uzrok ozbiljnih političkih sukoba dva dalmatinska grada, ali u ono vrijeme poljoprivreda i stočarstvo bili su osnovni izvori prihoda pa je samim time i bitka za prihod od poljoprivrednih proizvoda bila žestoka.

PRIJE 16. STOLJEĆA NIJE BILO SADNJE VINOVE LOZE NA KORNATIMA

Kako su Kornati bili do kraja Venecije pod upravom zadarske komune, tako su dijelili i gospodarsku sudbinu svih ostalih zadarskih otoka u javnom komunalnom vlasništvu koji su bili namijenjeni ispaši stoke. Rijetka polja na tim otocima bila su zasađena žitaricama, a samo iznimno se od druge polovine 15. stoljeća dopuštala sadnja vinove loze. Međutim, od početka 16. stoljeća najveći dio obradivih površina u poljima otoka Kornata i Žuta zasađen je vinovom lozom. Prvi težački ugovor za sadnju vinove loze na otoku Kornatu je iz 1515. godine. Sve do 18. stoljeća nije se na Kornatima smjelo krčiti da bi se stvorile nove poljoprivredne površine za nasade vinove loze, jer je stočarstvo imalo primat. A onda je sadnja vinove loze, kao sve unosniji posao, postala glavna poljoprivredna kultura, osobito u 19. stoljeću. Takvo stanje ostalo je sve do kraja istog stoljeća, kad proizvodnja vina u Dalmaciji zbog zakonskih odredbi i bolesti vinove loze više nije bila gospodarski isplativa.

I u tom poslu poduzetni Murterini su prednjačili. Već nakon dolaska na Kornate u 17. stoljeću, osim pašnjaka, preuzeli su i vinograde. To im nije bilo teško jer su bili poznati po proizvodnji vina na Murteru još od kraja 15. stoljeća, a murtersko vino obvezno je bilo na stolovima plemićkih porodica u Veneciji.

'MEDITERAN KAKAV JE NEKAD BIO'

'Kornatsko otočje danas je pretežno u vlasništvu Murterina. Oni su vlasnici oko četiri petine ukupne površine kornatskih otoka, a preostali je dio uglavnom u posjedu

Betinjana, Saljana i Zaglavaca. Takva vlasnička struktura odraz je baštinjenog

stanja, odnosno višestoljetnog prenošenja nasljednih težačkih, naposljetku i vlasničkih prava kornatskih pastira i kolona. S druge strane, ta je vlasnička struktura danas pred iskušenjem već otpočete rasprodaje i, ništa manje sudbinske, transformacije stočarsko-težačko-ribarskoga pejzaža u prostor podčinjen rastućim turističkim sadržajima i 'ladanjskoj' arhitekturi slobodnih oblika.' Tako je 2005. godine pomalo proročanski, u uvodu svog znanstvenog rada o dolasku Murterina na Kornate, pisao Kristijan Juran profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru.

Otada je turizam u Dalmaciji poprimio goleme razmjere, a prirodni okoliš doživio katastrofalne promjene. Ne zna se što je više nagrdilo prostor – planska ili neplanska izgradnja. 'Mediteran kakav je nekad bio' iz poznatog nekadašnjeg promotivnog slogana Hrvatske turističke zajednice, danas živi samo kao uspomena.

Zbog postojanja Nacionalnog parka, Kornati na kraju možda ipak ostanu posljednja netaknuta oaza onoga što je bilo jednom na Mediteranu.

 

Podijeli:        

// PROMO


// IZ KATEGORIJE

//   FOTO GALERIJE

//   VIDEO