Doktor Milivoj Stojanović već nekoliko godina izučava utjecaj glazbe i aktivnog sviranja čak i više glazbenih instrumenata, na razvoj i funkcioniranje mozga. Kaže za sebe da je u velikoj mjeri bio netalentiran za sviranje gitare, a sada svira i gitaru, i klavijature te saksofon. Do novih spoznaja je došao iz svog vlastitog iskustva i prakse svoga sina, kojega je godinama pratio u sviranju glazbe i utjecaja na njegovo obrazovanje i život. 

- Ovo je moje zapažanje, jer se već 42 godine amaterski bavim glazbom. Dolazim iz vremena gdje se glazba snimala na kazetu i priznajem da nisam bio nimalo talentiran. Sve je počelo tako da je moj sin, koji je tada bio u trbuhu majke kad smo mi s Šibenskim kolom bili u najboljoj sezoni, kasnije čudno napredovao u glazbi, a bio je u školi jako loš učenik. Počeo je svirati sa 12 godina, a kroz 18 godina je počeo svirati i 7-8 instrumenata te diplomirao kao jedan od najboljih studenata FER-a. Brzina s kojom je svladavao instrumente bila je nevjerojatna. Njegov pristup glazbi bio je drugačiji, jer se on igrao s glazbom – pojašnjava doktor Milivoj Stojanović. 

Na predavanju, čiji podnaslov glasi 'Aktivno sviranje i učinak na promjene u funkcioniranju mozga', bilo je riječi o utjecaju aktivnog bavljenja glazbom na memorijski sustav i inteligenciju te o mogućnostima primjene glazbe u rehabilitaciji i prevenciji duševnih poremećaja i u sustavu obrazovanja.

- Došao je potom čitav niz istraživanja IQ-a i memorije te se pokazalo da se pod utjecajem glazbe neke strukture u mozgu mijenjaju. Aktivno sviranje mijenja strukturu mozga, centralno križanje, dijelove mozga i to je cijela infrastruktura za lingvističke sposobnosti. Vi tako promijenite mozak i možete dalje raditi što god želite. Ja sam na vlastitom zapažanju uočio da je to tako. Smatram da je takav način sviranja, po sluhu, i bavljenja glazbom 'teretana za ljudski mozak' te zapravo metoda koja potiče neuroizgradnju – navodi Stojanović.

Kroz svoja dugogodišnja zapažanja došao je do važnih zaključaka za kognitivni razvoj svakog pojedinca, ali i za terapiju i prevenciju u slučaju teških oboljenja poput Alzheimerove bolesti.

- Sviranje, u bilo kojoj dobi, s notama je problem. Vi uključujete vizualni korteks, analitički korteks i onda idete na motoriku. Imaginacija je čudo. Zamislite u sebi jedan ton i onda njega proizvedete na instrumentu. U glazbenim školama se to ne primjenjuje već se ide samo na vizualni tip učenja i 90 posto njih prestaju sa sviranjem. Glazbu treba primijeniti i približiti širim narodnim masama. Nije talent 'aha, on pogađa note', to se sve može postići s određenim treningom, ako povežete određene dijelove mozga – zaključio je doktor Milivoj Stojanović. 

Predavanje je organizirao Leontrade d. o .o. u suorganizaciji s Hrvatskom glazbenom unijom – Podružnicom 12.