Krajem siječnja ili početkom veljače azijski domovi mirišu na jela kojima se obilježava početak nove lunarne godine, a kakva bi to proslava bila da nema dugačkih rezanaca koji simboliziraju dugačak život – pod uvjetom da se ne lome prije nego što se nađu u ustima. Zbog čvrstog vjerovanja da skraćeni rezanci donose nesreću, kuharima ih ne pada na pamet trgati kako bi lakše stali u lonac, a zvuk srkanja rezanaca uobičajena je glazba za uši u to vrijeme po cijeloj Kini.

Rezanci se za proslavu poslužuju na razne načine, ali najklasičniji recept je taj da se prže s lukom, češnjakom i čilijem u prahu uz dodatak sojinog umaka i rižina octa. Početkom godine u Kini poraste prodaja tjestenine i do 30 posto, a osim što se pirja i peče, često se i prži u ulju dok ne postane hrskava. No tko je odlučio da dugački rezanci produljuju život? Brojni internetski izvori spominju cara Wua iz dinastije Han koji je vladao od 141. do 87. godine pr.Kr.

Priča ide tako da je car svojim ministrima rekao kako ljudi s duguljastim licem dulje žive. Kako nije mogao promijeniti izgled lica car je odlučio jesti rezance jer njihov naziv na kineskom zvuči slično kao izraz za lice, a njegov su primjer ubrzo slijedili i ljudi izvan carske palače. Koliko god zabavno zvučala ta priča stručnjaci za kinesku povijest hrane se ne slažu da je istinita, piše Pun kufer.

"Nazvao sam Wanga Renxianga (kineskog arheologa koji se specijalizirao za kulturu hrane) i Naomichija Ishigea (japanskog povjesničara hrane i antropologa). Obojica su stručnjaci za kineske rezance, ali nitko od nas ne zna kako su nastali rezanci dugovječnosti", ispričao je za CNN Travel Chen Yuanpeng, profesor na tajvanskom Nacionalnom sveučilištu Dong Hwa koji se specijalizirao za povijest kineske hrane. Nakon nekoliko dana u društvu starih tekstova profesor je pronašao zapis u kojem se spominje razgovor cara Wua i njegovog ministra Dong Fangshuoa. Rasprava o dužini lica završila je bez spomena rezanaca, što znači da je taj dio dodan kasnije.

"Čak i ako je vjerojatno bila samo mit, priču ne možemo odbaciti. Toliko se proširila da mnogi ljudi vjeruju da je istinita. Osim toga, postala je dio kulture i povijesti tijekom od više od 1000 godina."
Osim u Kini, rezanci za dugačak život jedu se i u drugim azijskim zemljama, kao što su Vijetnam, Južna Koreja, Singapur i Malezija. Ponegdje se jedu kako se to radilo nekoć, prema starom običaju. Kada stignu rezanci okupljeni trebaju ustati, štapićima zagrabiti rezance i teatralno ih podići u vis iznad glave pa zatim u jednom potezu srknuti i osmjehnuti se domaćinu.