U podcastu Život na srpskom, etnolog Aleksandar Repedžić govorio je o kultu mrtvih i pogrešnoj slici koju srpska javnost ima o vlaškoj kulturi, a prisjetio se i svog iskustva s „crnom svadbom“, običajem po kojem se djevojka „udaje“ za pokojnika, piše Nova.rs.

“Ja sam svoj terenski rad i započeo s crnom svadbom. Velika je tuga, jako je teško kada se izgubi sin jedinac, ili unuk, pogotovo u punoj mladosti, u punoj snazi. Upravo to se dogodilo 2003. godine, kada je nastradao dečko iz Ranovca, išao je na Gitarijadu u Zaječaru i napravili su pauzu na Borskom jezeru. On nije znao plivati i utopio se”, prisjeća se Repedžić.

Crna svadba organizirana je nakon neobičnog sna njegove bake.

“Sanjala je da je on našao ženu na onom svijetu, ali da mora biti oženjen i na ovom svijetu kako bi mogao tamo nastaviti život s njom. Zato je netko trebao prihvatiti da mu bude nevjesta tih godinu dana i to je prihvatila njegova najbolja prijateljica. Ona tih godinu dana nije smjela imati seksualne odnose, imati dečka, zaljubiti se… Nakon godinu dana događa se raskidanje crne svadbe, kad ona može nastaviti sa svojim životom”, objašnjava Repedžić.

“Crna svadba” u nekim trenucima sliči pravoj, “samo što se umjesto povika i smijeha mogao čuti samo plač i narikanje”, naveo je Repedžić na svom blogu Etnolog, gdje je stavio i fotografije s ovog događaja.

“Oni se obuku i okite kao svatovi. Povorka kreće do centra sela, trubi se, ide muzika, ali svi plaču. Onda se dolazi do groblja, do mjesta gdje je sahranjen, tu se lomi barjak. Nakon toga slijedi klasična gozba, ali samo uz muziku. Pleše se posljednje kolo, koje se ne ipleše kao klasično kolo u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, već upravo u pravcu kazaljke na satu. I taj trenutak je za mene bio jako i težak i bolan, jer svi plaču, a plešu. Mladi su tu ljudi bili, mojih godina, s njegovim slikama, i vesela je muzika, a prevelika tuga. Poanta je da se njemu osigura sve ono što nije imao, čak i svadba”, podvukao je Repedžić.

Od tada se, kaže, nije susretao s ovim običajem. Smeta mu što ga mediji opisuju kao „bizaran, najjeziviji, bolestan“, što se opisuju „dijelovi crne svadbe koji ne postoje, da se pleše oko kovčega, da majka predvodi kolo oko kovčega mrtvog tijela, samim time čini se velika nepravda prema jednom dijelu stanovništva naše zemlje koji njeguje svoje običaje i tradiciju. Na taj način etiketirali su jedu kulturu, jedan narod, a da toga možda nisu ni svjesni“.