Kada je britanski neurokirurg Henry Marsh sjeo pored kreveta svog pacijenta nakon operacije, imao je tešku zadaću: morao mu je prenijeti lošu vijest da je pogriješio. Pacijent je imao ukliješteni živac u ruci zbog čega je morao na operaciju, tijekom koje je Marsh slučajno otvorio živac na krivoj strani njegove kralježnice.

Liječničke greške često se tiču obavljanja operacija na krivoj strani tijela: davanje injekcije u krivo oko, biopsija krive dojke. Ti događaji pokazuju nam da, iako mnogi od nas još kao mali naučimo razlikovati lijevo i desno, neki, i u odrasloj dobi, još uvijek ne svladaju to, piše BBC.

Za neke od nas je razlika lijevo-desno jednostavna kao i razlika gore-dolje, no značajna manjina – otprilike jedan od šest ljudi, kaže nedavna studija – ne može brzo raspoznati lijevu stranu od desne. Čak i oni koji vjeruju da nemaju problema mogu pogriješiti ako ih nešto ometa.

“Nitko neće pogriješiti pri izjavi da je nešto ispred ili iza, gore ili dolje,” kaže Ineke Van der Ham, profesorica neuropsihologije na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. No razlikovanje lijeve i desne strane je nešto drugo, dodaje. “Stvar je u simetriji, ako se okrenete, sve će biti na suprotnoj strani. To je ono što ljude buni.”

Razlikovanje lijeve i desne strane zapravo je poprilično kompleksan proces, u kojem sudjeluje naše pamćenje, jezik, vizualno i prostorno procesuiranje, kao i mentalna rotacija. Istraživači tek sada počinju shvaćati što se točno događa u našem mozgu dok pokušavamo razlikovati lijevo od desnog i zašto je ta radnja za neke vrlo jednostavna, a za neke predstavlja izazov, prenosi N1.

“Neki pojedinci to mogu učiniti bez razmišljanja, automatski,” kaže Gerard Gormley, liječnik i klinički profesor na sveučilištu u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. “Drugi moraju proći određeni proces.

Kako bi razumio što se događa pri tom procesu, Gormley i njegovi kolege proveli su istraživanje na studentima medicine gdje su ispitali njihova iskustva u razlikovanju lijeve i desne strane.

“Prvo se morate orijentirati u sebi,” objašnjava Gormley. Ako se to ne dogodi automatski, neki sudionici opisali su kako koriste razne trikove – prstima oblikuju slovo L, prisjećaju se kojom rukom pišu ili sviraju gitaru. “Neki ljudi koristit će tetovaže ili piercinge koje imaju.”

Potom morate dokučiti koja strana je lijeva ili desna iz tuđe perspektive, što znači da se morate mentalno rotirati kako biste gledali u istom smjeru kao i druga osoba.

“Ako gledam u nekog, moja lijeva ruka bit će na istoj strani kao i njegova desna,” kaže Gormley. “Ta ideja mentalnog rotiranja stvara dodatni sloj komplikacija.”

Druga istraživanja su pokazala da je ljudima lakše procijeniti prikazuje li neka slika lijevu ili desnu ruku ako zamisle rotaciju vlastitih ruku.

Cijeli članak pročitajte ovdje.