Rezultati glazbene terapije mogu uključivati ​​kontrolu boli, smanjenje stresa, samoizražavanje ili poboljšano pamćenje.

U ranim fazama demencije, glazba se može koristiti za poticanje sjećanja i vježbanje jezičnih vještina

Sustavni pregled iz ove godine otkriva da terapija glazbom poboljšava kognitivnu funkciju kod osoba s Alzheimerovom bolešću, a mnoge studije podupiru upravo poboljšanje pamćenja, prenosi MBG.

“Glazba budi dijelove mozga koji ili sporije propadaju ili su još zdravi. Stvari poput osjetilnog i motoričkog pamćenja koja su dublje od svjesnog pamćenja,” kaže Kristen Stewart, pomoćnica ravnatelja odjela glazbene terapije u bolnici Mount Sinai Beth Israel.

Budući da glazba uključuje sve dijelove mozga, može dodirnuti područja koja demencija ne dotiče, tvrdi Stewart.

Stewart ima jednog klijenta koji će pregledavati svoj srednjoškolski godišnjak dok ona pušta glazbu koja je bila popularna tijekom njegovih tinejdžerskih godina. Postavljat će mu pitanja o ranim iskustvima s glazbom i o tome što je bilo popularno u srednjoj školi ili kada je tek počeo izlaziti.

“Produbljujemo sjećanja kroz pjesme povezane s tim razdobljem. Priče će biti povezane s tim glazbenim sjećanjem”, objašnjava Stewart.

Ljudima s demencijom lakše je pristupiti ovim vrstama dugoročnih sjećanja. Ali čak i kratkoročna sjećanja, koja često prva nestanu kad demencija uzme maha, mogu se poboljšati glazbenom terapijom.

Vrlo mala studija iz 1997. testirala je učinke pjevanja na sposobnost pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti da se prisjete imena svojih skrbnika. Pokazane su im slike njihovih skrbnika, pričekali su nekoliko minuta, a zatim su zamoljeni da spoje fotografije s imenima. Za tri od četiri sudionika s Alzheimerovom bolešću, rezultati su se poboljšali kada su vrijeme između gledanja slika i njihovog uparivanja proveli pjevajući.

Jezične vještine, koje opadaju kako demencija napreduje, također mogu imati koristi od glazbene terapije.

U jednoj studiji, ljudi koji žive u ustanovi za liječenje Alzheimerove bolesti sudjelovali su u osam sesija tijekom kojih su zamoljeni da se prisjete sjećanja na temelju fotografija ili glazbe. Oni u glazbenoj skupini pokazali su značajna poboljšanja u sadržaju govora i tečnosti, više od onih u foto skupini, iako razlike nisu dosegle statističku značajnost.

Liječnica Melita Belgrave, glazbena terapeutkinja i pomoćnica dekanice Škole za glazbu, ples i kazalište na Sveučilištu Arizona State, kaže da čak i kod ljudi čije se sudjelovanje čini ograničenim na pjevušenje, “nakon 15 do 20 minuta vrlo angažiranog stvaranja glazbe, vrlo vjerojatno će neke verbalne vještine iskočiti.”

Glazbena terapija ne može u potpunosti zaustaviti gubitak jezika. Ali kako verbalna komunikacija postaje sve opterećenija i na kraju nedostupna, glazba može ponuditi alternativni oblik izražavanja i način da se pronađe smisao.

Stewart naglašava da grupne radionice glazbe, ali i pokreta mogu biti posebno korisne za ljude koji su neverbalni. “Jednostavno će oživjeti… Netko može jednostavno imati osjećaj ‘oh, znam to. Ne znam kako to znam. Ne znam tko sam ja u tome.’ Ali postoji dublje saznanje,” kaže Stewart.

Demencija je progresivna bolest koja, između ostalog, narušava pamćenje, jezične vještine i kognitivne funkcije. Glazbena terapija može pružiti smislenu intervenciju, ne samo zbog svoje sposobnosti da podrži pamćenje i jezik, već i da ponudi povezanost i smisao čak i kada te vještine blijede.