Kazala je kako se na planu mentalnog zdravlja stvari povezuju se sa svim zbivanjima u društvu – potres, korona, aktualnim događanjima… Prisutan je, kaže, i trend samoozljeđivanja, poteškoća socijalizacije, anksioznosti, a objasnila je koji znaci na to upozoravaju.

“Roditelji trebaju pratiti dijete i sve promjene koje se događaju. Nije povučenost djeteta sindrom – neka su djeca povučena oduvijek. No, ako je neko razigrano dijete postalo odjednom mirno, povučeno, treba konzultirati stručnjaka. Moguće je i da se radi o razvojnim promjenama, ulasku u pubertet. Ipak, ako mijenja odnos prema obitelji, prijateljima, slabi mu školski uspjeh, ne želi nešto što ga je do maloprije veselilo, treba razgovarati s djetetom, školom, pa potom i stručnjacima”, rekla je Renata Ćorić Špoljar.

Na pitanje je li prisutan povećan broj pokušaja samoubojstava, psihologinja kaže:

“Kada je riječ o anksioznosti, postoji određena doza anskioznosti u nekim situcijama, no ako ona postoji patološka, ako se dijete previše brine i pati treba djelovati. Dijete može biti anksiozno, a ne i suicidalno. Ipak, ako dijete ne želi postojati, ima neki plan, treba poduzeti korake kako ne bi došlo do nekog djelovanja prema sebi”, rekla je Ćorić Špoljar.

Dodala je kako je teško izdvojiti jedan događaj koji utječe na promjenu ponašanja djeteta.

“Ne možemo biti nesvjesni svega što se događa oko nas i u svijetu. Nekada mislimo da djeca nešto ne znaju, ali oni sve čuju, pročitaju, vrte u glavama, razgovaraju sa svojim vršnjacima… A sve što se događalo i što se događa danas oko nas, kao i u svijetu, utječe i na nas, pa mi svojim ponašanjem prenosimo na svoju djecu to kako se osjećamo”, kazala je psiholohinja.

Internet i društvene mreže dio su socijalizacije djece koji trebamo prihvatiti
Kako djecu usmjeriti da što manje vremena provode na društvenim mrežama, te da ga provode kvalitetno?

“Teško da se djeca mogu držati nekog ograničenja – internet i društvene mreže dio su socijalizacije koji trebamo prihvatiti. No kako dijete učimo svemu od kada se rodi, tako ga i kada je u pitanju internet trebamo učiti. Djeca idu brže u korak s vremenom od odraslih. Važno je znati koje su opasnosti, a koje prednosti korištenja interneta. Moramo znati da može doći do neželjenog dijeljena podataka, pedofilije, nasilja… Postoji mnogo savjeta za roditelje, upravo na internetu”, kazala je Ćorić Špoljar.

Važno je poštivati pravila otvaranja profila na društvenim mrežama s obzirom na dob, naglasila je.

“Ako ta pravila preskočimo, djecu izlažemo nečemu što za njih nije dobro. Za većinu većinu društvenih mreža dobna granica za pristupanje je 13 godina. Djeci treba dati do znanja da je ono što pokazuju na društvenim mrežama prozor u njihov privatni život, te da možda ne bi u stvarnom životu pustili velik broj ljudi da im se toliko približu”, rekla je Ćorić Špoljar.

Istraživanja pokazuju da djeca online provode i preko 10 sati dnevno.

“Djeca su umornija, teže se koncentriraju – a možda to i nije u potpunosti vezano za internet, ali treba uzeto to u obzir. Provođenje vremena na internetu je nešto što te raduje, OK, ali prije svega moraš spavati, ići u školu, obavljati neke kućne obaveze… Važno je pronaći neku mjeru vezanu za dob – i to ne samo kronološku, nego mentalnu dob djeteta”, objasnjava psihologinja.

“Osjeća se pritisak da ocjena mora biti petica i to čista petica, te pritisak s emocionalne strane da moraju biti – dobro. Njima se danas čim su lošije raspoloženi postavljaju pitanja – zašto si takva, daj se razveseli, nemoj biti tužna… To ne znači da treba zanemariti ako je dijete loše, ali različite situacije, uspjesi i događaji s kojima se susreću mogu utjecati na raspoloženje djeteta, što je u redu”, zaključila je Renata Ćorić Špoljar, prenosi N1.