O aktualnom otkriću čuda prirode piše Tim O'Hara, viši kustos u australskom Muzeju Victoria, stručnjak za morske beskičmenjake i znanstvenik koji kroz muzejske zbirke odgovara na pitanja o rasprostranjenosti morskih životinja diljem svijeta, piše Pun Kufer.

12. dan misije kojoj je cilj istraživanje australijskih teritorija u Indijskom oceanu iznenadio je cijeli tim.

„Nepoznati vulkan pojavio se na ekranu kao divovska ovalna depresija (kaldera), promjera 6,2 km do 4,8 km. Oko nje je obod visok 300 m, nalik Sauronovom kapku, a zjenicu u središtu čini 300 m visok stožac“, piše Tim O'Hara.

Kaldera, o kojoj govori Tim je geološki oblik koji stvara vulkan kada se uruši sam u sebe, tako stvarajući veliki i poseban oblik vulkanskog kratera. Naziv dolazi od španjolske riječi caldera što znači "kotao", a u skladu s nazivom, kaldere mogu biti ispunjene vodom, pa nastaju kraterska jezera. Kad se vulkan uruši, rastopljena magma u podnožju vulkana ide u vis, ostavljajući prazne komore. Tanka, ali čvrsta kora na površini kupole tada se urušava, stvarajući veliku strukturu nalik krateru. Često se tada u središtu počinje stvarati novi, mali vrh dok vulkan nastavlja izbacivati magmu.

[Sauronovo oko i okolne planine] Sauronovo oko i okolne planine(Foto: Phil Vandenbossche & Nelson Kuna/CSIRO)

Jedna od dobro poznatih kaldera je ona Krakatoa u Indoneziji, koja je eksplodirala 1883. godine, kada su deseci tisuća ljudi nastradali, a samo se dio ruba planine mogao vidjeti iznad valova. Do 1927. godine u njegovom je središtu izrastao mali vulkan, Anak Krakatoa ("dijete Krakatoe").

Vulkanske erupcije ispod površine često ostaju ispod radara znanstvenika, jedan od znakova koji na njih ukazuje su ostaci kamena plavca što pluta na morskoj površini nakon se Zemlja uznemiri. Taj vulkanski kamen ima neobičnu, pjenastu strukturu zbog hlađenja i naglog pada pritiska koji stvara mjehuriće. Nakon što se napije vode, plavac pada na dno oceana.

„Naše 'vulkansko oko' nije usamljeno. Nešto južnije otkrili smo manju morsku planinu prekrivenu brojnim vulkanskim kupama, kao i nešto veću, ali s ravnim vrhom. Slijedeći temu Gospodara prstenova, dali smo im nadimke Barad-dûr (Tamna tvrđava) i Ered Lithui (Pepeljaste planine). Iako J.R.R. Tolkeinovo poznavanje geologije nije bilo savršeno, naša su se imena izvrsno uklopila“, otkriva Tim, dodajući kako su Sauronovo oko, Barad-dûr i Ered Lithui dio skupine morskih planina za koje su geolozi ranije procijenili starost veću od 100 milijuna godina. Osim toga, smatra se da su nastale uz drevni morski greben iz vremena kada se Australija nalazila se mnogo južnije, blizu Antarktika.

Ravni vrh Ered Lithui nastao je erozijom valova u vrijeme kada je planina stršala iznad morske površine, prije nego što se polako spustila na oceansko dno. Danas je vrh na 2,6 km ispod razine mora.

Bez obzira na istraživanja, podaci nisu jasni kao što se čine na prvi pogled. Geološka zagonetka leži u tome što kaldera izgleda iznenađujuće svježe za strukturu koja bi trebala biti stara više od 100 milijuna godina. Ered Lithui ima gotovo 100 metara slojeva pijeska i blata na vrhu, nastalih od mrtvih organizama koji su se taložili tijekom milijuna godina. Takvom brzinom taloženja kaldera bi se trebala djelomično prekriti, no moguće je da su vulkani nastavili nicati ili su s vremenom nastajali novi, jer Zemlja nikad ne miruje.

„Život se prilagođava geološkim promjenama, pa na Ered Lithuiu obitavaju životinje kakve žive na morskom dnu. Zmijače, morske zvijezde, rakovi i crvi zavlače se ili kližu po pjeskovitoj površini. Na stijenama rastu koralji, spužve i školjke. Hujke se vrzmaju uokolo, a šišmiš-riba vreba svoj plijen. Naša je misija mapirati morsko dno i istražiti morski život drevnih morskih pejzaža“, otkriva Tim O'Hara i dodaje kako će ekspedicija pomoći u prikupljanju znanstvenih podataka za australsku vladu kojoj je u planu napraviti dva velika nacionalna morska parka.

[Plan ekspedicije] Plan ekspedicije(Foto: Tim O'Hara/Museums Victoria)

Znanstveni tim putuje gotovo znanstvenofantastičnim „oceanskim laboratorijem“ CSIRO RV Investigatorom, 94-metarskom istraživačkim brodom. Taj brodski snagator napravljen je tako da olakša biološka, oceanografska, geološka i atmosferska istraživanja, a služi i za pomorsku obuku te obrazovne i terenske aktivnosti. Može primiti 40 istraživača i tehničara te 20 ljudi u posadi koji mirno mogu provesti dva mjeseca na moru bez potrebe za opskrbom.

Na putovanju od Božićnog otoka do regije Keeling sudjeluju znanstvenici iz muzeja, sveučilišta, CSIRO -a i Bush Blitza, a nema sumnje da će zapisi o mnoge životinje koje ondje pronađu biti prvi ikad učinjeni pa tako možemo očekivati još iznenađujućih otkrića, poput Sauronovog oka.