Hrvatski vaterpolski izbornik Ivica Tucak ima veliku podršku u domovini. Uvijek iskren u izjavama, vrlo emotivan te naposljetku uspješan, stekao je veliku popularnost.

No, cijene ga i kod najvećih vaterpolo rivala, u susjednoj Srbiji, čemu najbolje svjedoči članak kakav su mu posvetili na portalu Mondo Sport, gdje su ispričali njegovu priču.

Naslov vas može navesti na krivi dojam

"Ratovao za Hrvatsku, tragedija sa kćeri mu obilježila život: U Srbiji mu nikad neće zaboraviti ove riječi", naslov je članka koji bi vas na prvu mogao prevariti.

Naime, riječ je o jednom vrlo pozitivnom tekstu, gdje su citirane neke poznate Tuckove izjave.

Prisjetili su se tako priče kad je tada 20-godišnji Tucak, 1990. godine, došao igrati u Crvenu Zvezdu, no nju je brzo napustio, da bi se pri povratku u domovinu prijavio u oružane snage.

Napustio Zvezdu i otišao u Domovinski rat

"Kronologija je vrlo jednostavna. Ja sam potpisao ugovor za Zvezdu pred rat, na poziv trenera Nikole Stamenića koji me je trenirao u reprezeneaciji Jugoslavije. Tada je Zvezda pokušala, a kasnije je i uspjela napraviti velik tim. Otišao sam na njegov poziv, sa željom da napravim napredak u karijeri, međutim rat je to sve prekinuo.

''Nakon godinu dana, u svibnju 1991. godine, pokupio sam se i iz Beograda se vratio u Šibenik. Bio sam u Šibeniku tijekom ljeta, kratko otišao igrati u Švicarsku, vratio se i tad više nije bilo izbora osim uzeti pušku u ruke i sudjelovati u ratu. Ako me pitate, ponosan sam i na jednu i na drugu epizodu. Zvezda nije bila moja ljubav, niti ja navijam za Zvezdu, ali je to tad bio iskorak u mojoj karijeri. Bilo mi je divno tada, bila je to dobra ekipa i divno sam se osjećao u Beogradu. Ali, ponavljam, čim su počele te lude godine raskinuo sam sjajan četvorogodišnji ugovor. Da se sutra opet dogodi tako nešto, ja bih opet uzeo pušku i branio svoj dom i svoj grad! Rekao sam, postoji razlika između napadanja bilo koga i obrane nečeg što je tvoje. Napadati nikad u životu, braniti uvijek", prisjetili su se onoga što je govorio u Podcast Inkubatoru.

Izjava iz Pariza glasno je odjeknula

Ipak, najviše su Tucku zapamtili ono što je napravio ovog ljeta, nakon poraza u finalu olimpijskog turnira. Tucak nije krio da mu je to najteži poraz u karijeri, jer olimpijsko zlato je njegov san, no prvo što je napravio bila je čestitka tim putem boljoj momčadi.

"Prvo me pustite da čestitam ekipi Srbije. Bila je bolji protivnik i nema šta se drugo reći. Od prvog trenutka su bili koncentriraniji, mi smo ušli s puno grešaka u utakmicu, prije svega u obrani, pa se na to nadovezao i napad. Trofeji se ne osvajaju napadom nego obranom. Kad primiš 13 golova nemaš se čemu nadati. Ostaje žal i tuga. To je to. S druge strane treba naći snage i biti ponosan na medalju. Znate kako, srebru se ne možeš veseliti", rekao je tada Tucak.

Donedavno vrlo moćna Srbija u Pariz je došla kao autsajder, gotovo su natjecanje napustili već u grupnoj fazi, a onda su od četvrtfinala do kraja zaigrali fantastično te na kraju uzeli još jedno najsjajnije odličje, prenosi Gol hr.