Jadranu je ovo bilo šesto finale koje je igrao u povijesti i prvo slavlje, dok su Dubrovčani ostali na sedamnaest titula prvaka. U finalnoj seriji svaka je momčad pobjeđivala u domaćim susretima.

Prvi korak prema slavlju Splićani su napravili u uvodnih osam minuta. Prva četvrtina je okončana s 4-1 za Jadran, a Jug AO je bio posve nemoćan u nadmetanju protiv žestoke splitske obrane koju je predvodio golman Marcelić.

Uz dva pogotka Burića te po jedan Marinića Kragića i Butića domaći sastav je poveo 4-0, a Jadran je kapitulirao po prvi puta na samom kraju prve četvrtine. Tada je iz peterca za 1-4 pogodio Žuvela.

U drugoj četvrtini su se uloge obrnule. Jadran je postao napadački nemoćan, dok su na drugoj strani Joković i Vukojević pogađali i smanjili na 3-4.

Dva puta je Jug AO tijekom treće dionice dolazio na pogodak zaostatka (4-5 i 5-6), ali su Burić i Zović krajem treće četvrtine zabili za 8-6 Jadrana i ugodniji ulazak Splićana u samu završnicu.

Završni korak prema velikom slavlju Jadran je napravio golovima Marinića Kragića i Burića za 10-6, četiri minute prije kraja te je to bio kraj bilo kakvih nadanja gostiju iz Dubrovnika da mogu do preokreta.

Najbolji igrač sedme utakmice bio je Rino Burić koji je postigao četiri pogotka za Jadran. Po dva su dali Marinić Kragić i Butić. Na drugoj strani dva gola je dao Joković, a po jedan Fatović, Vukojević, Biljaka, Kakaris, Lazić i Žuvela.

PH vaterpolisti, finalna serija (peta utakmica):

Jadran - Jug Adriatic osiguranje 11-8 (Jadran je dobio seriju s 3-2)