Bruno Sabioni je minulog ljeta vodio našu mušku reprezentaciju do 15 godina na Svjetskom prvenstvu u Podgorici. Nedavno se pak vratio sa Svjetskog prvenstva za djevojke do 20 godina u Portugalu, gdje je bio u stožeru izbornice te vrste, Mie Šimunić. Činjenica da dosad nije radio s vaterpolisticama, nije nešto što našeg novog izbornika na ikoji način sputava, stoji na stranicama HVS-a. 

Igramo istu igru

– Ne nimalo, zato jer ja na to gledam vrlo jednostavno. To je isti sport. To je vaterpolo – glasno razmišlja izbornik Bruno Sabioni.

– Jasno da razlike neke postoje, ali one fundamentalne nimalo. Jest da je ovo imenovanje za izbornika žena nešto što je i meni donekle bilo neko iznenađenje, ali zato sam i otišao u Portugal, da vidim „taj svijet vaterpola”. Ponavljam, vaterpolo je vaterpolo, igramo istu igru. Ja ne vidim tu veliku razliku, makar je činjenica da je rad sa ženama uvijek izazov, nešto novo. Međutim, poziv biti izbornikom hrvatske reprezentacije je prvenstveno čast. Tako to gledam i veselim se radu.

Spomenuli ste i sami kako vas je malo iznenadio poziv, odabir za izbornika žena. Dakle, niste se kandidirali, kako je do odabira došlo?

– Iz Stručnog savjeta su me kontaktirali. Prvo je bila opcija da odem u Portugal na SP do 20 kao pomoćni trener. Iskreno, dotad uopće nisam ni znao da je krenula ta priča da bi mogao biti izbornik. Kada mi je ponuđen izbornički posao, uzeo sam par dana za razmišljanje, pričao s ljudima iz Saveza. Vidio sam da je Hrvatskom vaterpolskom savezu jako stalo do cura, a naravno i meni kao nekome koji radi u hrvatskom vaterpolu. Da, radio sam s muškima i nadam se da ću i dalje raditi s muškima. To i je neki plan nastaviti s ovom momčadi do 15 godina sada, pa da dogodine idem s njima na Svjetsko prvenstvo do 16 godina, ali doista gledam na muške i žene u vaterpolu kao na isto. To je hrvatska reprezentacija! Čast je i biti u svemu tomu, te u ovo ulazim sa srcem i čistom glavom. Cilj mi je ako mogu pomoći, da to i učinim.

Vidjeli ste na djelu našu žensku A reprezentaciju. U Portugalu, na SP do 20 godina gdje je zapravo igrala jezgra, možda i 90% djevojaka koje čine seniorsku vrstu. Iz tog ste razloga uostalom i otputovali u Portugal.

– Da, tu se neće puno toga mijenjati. Ondje je igrala jezgra, plus još nekih 3-4 malo starijih djevojaka. Pričajući s ljudima iz našeg Saveza, želja je i volja da te cure budu dio nekog dužeg projekta. To je generacija koja je i sada u Portugalu bila među najmlađima. Rijetko koja je imala više od 18 godina. Glavni cilj Saveza je očuvati te cure na duže razdoblje, kako bi stasale na velikim natjecanjima, a prvo takvo nam je Europsko prvenstvu u siječnju 2024. u Izraelu. To je dobar put, da te cure s iskustvom jednog dana, kada ostanu na okupu, mogu nešto i ‘reći’. One stvarno jako dobro rade, veliki su profesionalci. S njima samo treba i dalje raditi i one će nas vjerujem s vremenom razveseljavati. Samo to treba dočekati.

Svjesni smo da već godinama djevojke, nažalost u nas s 20-22 odlaze iz vaterpola. Ne sve jasno, ali dobar dio da. Bilo iz razloga zapošljavanja, studiranja ili nešto treće. Kako to mislite promijeniti? 

– Ja sam još svjež u svemu ovomu i definitivno ću svojom energijom pokušati napraviti sve da te cure svoj razvitak vide na duže razdoblje. To je zadatak Saveza, ali trenutačno i moj. Ne možemo očekivati rezultat ako svako malo radimo skoro pa iz početka. Činjenica je da je ova sada skupina igračica dobra, daju svoj trenutačni maksimum, ali ako ostanu duže zajedno, to onda postaje druga priča. Te djevojke su i prije radile dobro i imale prijašnje izbornike koji su dali sve, ali mi ih moramo nužno zadržati što duže na okupu. To nam je trenutačno glavni cilj.

Mislim, ja gledam te igračice sada u Portugalu. Nije im lako, igraju protiv najboljih reprezentacije čije su igračice sve starije od naših godinu-dvije, pa od nekih i tri čak. Sad će u Izraelu biti slična situacija. Igrat će protiv seniorki, a naše neke još čak ni nisu seniorke. To je problem, ali opet s druge strane i naše djevojke imaju savršene uvjete za rad, te ih samo trebamo očuvati na okupu.

Turnir doma u prosincu

Ono što dodatno nedostaje našim djevojkama, osim još koje godine više, je i broj utakmica. Naših klubova recimo nema ove sezone u Dunavskoj ligi, ako se ne varamo.
– Nema ih, ali će naša dva najbolja kluba, Jadran i Mladost igrati u Europi. To je sigurno jedan fond utakmica koji je njima neophodan za razvitak. Onog dana kada sam saznao da sam izabran za izbornika žena, odmah sam krenuo u akciju, pa ćemo u prosincu organizirati međudržavni turnir na kojem će cure dobiti dodatnu priliku, povećati fond utakmica, uigrati se malo više i da kao reprezentacija budu što više zajedno.

Za Europsko prvenstvo u Netanyi bit će i nešto starijih, odnosno iskusnijih igračica. Znano je da u Portugalu nije recimo bilo Elene Crnički zbog fakultetskih obveza u Nizozemskoj, ali Elena je poručila da stoji na raspolaganju. Stoji li to već za Izrael u siječnju?

– Razgovarao sam s nekoliko igračica, ne samo s Elenom, ali kada za nju konkretno pitate, Crnički se morala zahvaliti za Izrael. Ona studira u Nizozemskoj, ‘svježa’ je tamo, ima puno posla i ona nažalost to ne može uskladiti s reprezentacijom. Ne može izbivati zbog tri mjeseca priprema, pa onda još i Europsko prvenstvo. Ponovo se nažalost vraćamo na onaj početni problem, zadržavanje igračica. Sve djevojke koje su u krugu reprezentacije će zasigurno biti pozvane na pripreme koje planiram, okupljanja, treninge već od listopada. No, nitko izbrisan nije, na sve djevojke i dalje računam, jasno.

Cura je malo, ali se silno trude

Na Europskom prvenstvu u Netanyi smo u očekivano vrlo jakoj skupini s Mađarskom, Grčkom i Španjolskom. Sve tri reprezentacije su sama elita Europe, pa i svijeta. Što je rezultatski cilj u Netanyi? Ponoviti Split 2022., dakle uči u četvrtfinale?

– Iskreno, ne bi išao tako daleko u projekciji. Težit ćemo najboljem, dati sve od sebe za napraviti rezultat. Ponavljam, cilj je očuvati ovaj sastav, igračice, pa da za nekoliko godina kada dođu na veliku scenu, ali tada s iskustvom iza sebe, da onda mogu pružiti pravi otpor. Meni je zaista sada teško pričati o tomu što one mogu pružiti u Izraelu već u siječnju. Jasniji ću uvid imati nakon prosinačkog turnira. Idemo korak po korak. Jedino što mogu reći, sada nakon što sam malo ušao u ovu sferu, da su te naše djevojke stvarno dobre. Imaju kvalitetu, jako dobro rade, imaju potencijal, silno vole to što rade i žrtvuju se maksimalno. Budimo realni, neke od tih djevojaka se natječu svakog ljeta na čak 2-3 velika natjecanja jer nemamo velik broj igračica za odabir. To su velika njihova odricanja i to valja istaknuti, njih pohvaliti. Ja imam veliko poštovanje prema tim djevojkama. Njih je malo, a one se silno trude. Ja ću pokušati biti taj kotačić mehanizma koji će napraviti najbolje što možemo. Moj pogled na sport je pozitiva. Ako te nekad rezultat ne ‘pomazi’ danas, vratit će ti za neko dogledno vrijeme pod pretpostavkom velikog rada.

Jeste li odredili članove stručnog stožera?

– Jesam, on je praktički složen i bit će drukčiji od onog kako radim s muškom reprezentacijom. Taj stožer se veseli tim okupljanjima, ali ne bi još o imenima do prvog okupljanja u listopadu – zaključio je „Razgovor s povodom”, Bruno Sabioni, novi izbornik hrvatske ženske seniorske reprezentacije.