- Kreativnost je nešto što je jednostavno dio mene, mama je bila modni dizajner, uvijek je nešto šivala i izrađivala, a od bake, koja je isto tako heklala i štrikala, naučila sam te vještine još kao mala. Kad je došlo vrijeme da odlučim koju ću školu upisati, rekli su da završim neku 'poštenu' i tako sam upisala ZOC, smjer kozmetičari. Vrlo brzo nakon završene srednje škole u ruke mi je došao kist i zaposlila sam se u Dramskom kazalištu Gavella kao šminker, što mi je bila tadašnja ljubav. Nakon dvije godine rada otišla sam u Amsterdam gdje sam upisala školu za kazališnu i filmsku šminku te body painting – priča nam Martina.

Život u Amsterdamu bio je velika škola na svim nivoima, a pogotovo na umjetničkom jer se našla u kreativnoj i inovativnoj sredini, među ljudima koji su većinom bili umjetnici na različitim poljima.

- Tamo sam otkrila nove tehnike rada i srela razne ljude s kojima sam surađivala i stvarala, a negdje 1996. napravila sam i prvi body painting u Hrvatskoj. U Amsterdamu sam živjela do 2000. godine kada sam upoznala supruga i preselila na Prvić – govori nam.

Kad je došla tu živjeti, morala je promijeniti medije jer je bilo samo jedno kazalište koje je već imalo šminkera, a običan 'beauty make-up' nije zadovoljavao njezine kriterije. Tad se okrenula izradi suvenira i slikanju, te je otvorila galeriju, muzej i konobu. U međuvremenu je počela i ozbiljnije se baviti šivanjem sve dok nije krenula u svijet keramike.

- Keramika mi je uvijek bila privlačna samo nisam imala uvjete u početku. To je zanimanje koje od starta iziskuje velike troškove, od peći do materijala. Počela sam sama u svom ateljeu, a nosila sam je peći u Vodice kod prijatelja koji je imao peć. S djecom sam 2017. otišla u Zagreb kako bi njima olakšala školovanje, a tamo sam i upisala tečaj keramike kod poznanice te sam shvatila da je to nešto čime se želim baviti. Nakon toga sam završila i tečaj na Pučkom učilištu u Zagrebu i nekako se sve posložilo. Našla sam mjesto u jednom studiju, polako smo ga sredili da bude pravi keramički i otvorili smo udrugu 'Otvoreni studio keramike'. Počeli smo svoju priču u kojoj je sudjelovalo 5 do 7 ljudi, držali smo radionice keramike i stvarali – prepričava nam svoj umjetnički put i razvoj.

Nakon što su djeca završila srednju školu, odlučila se s najmlađim sinom vratiti na Prvić jer im je nedostajalo more, priroda i mir. Iako je rođena i odrasla u velikom gradu, nakon toga godinama živjela u Amsterdamu, život na otoku je nešto u čemu uživa u potpunosti.

- Imam vremena posvetiti se radu na sebi i duhovnosti, aktivno se bavim jogom i držim satove. Joga je, uz umjetnost, moja velika ljubav, da ne kažem potreba, i ne bih mogla živjeti ni bez umjetnosti ni bez duhovnosti. To mojem životu daje smjer i smisao. Što se tiče keramike, pokušala sam dobiti poticaje za otvoriti obrt, ali nisam uspjela pa sam se nekako snašla. Nabavila sam peć i potrebnu opremu, otvorila obrt i počela raditi. Trenutno sam u improviziranom ateljeu, ali u planu je izgradnja novog kao i galerije koja bi trebala biti otvorena sljedeće ljeto – objašnjava nam.

Ovo ljeto u selu je imala štand i održavala radionice, s kojima i dalje nastavlja.

Što se tiče radionica, za koje su prijave u tijeku, vjeruje da interes nije toliko velik zbog putovanja i otoka, ali vjeruje da će se naći neki entuzijasti koji žele steći nova znanja i stvarati u miru otoka. Posebno jer imaju i organiziran prijevoz.

- Rad s glinom je izuzetno meditativan, glina je čaroban materijal koji te uvuče u sebe i ti se jednostavno izgubiš u vremenu i prostoru i ništa više ne postoji osim tvojih ruku i tog predivnog materijala. Volim rad s ljudima i na radionicama gline je uvijek dobra atmosfera jer se ljudi opuste i postanu totalno svoji. Ovo ljeto imali smo odličan odaziv, a i za naredne radionice  nadam se da će se pronaći dovoljan broj kreativaca ili onih koji će tek otkriti svoju kreativnu stranu – kaže nam za kraj.