Naime, u siru se nalaze živi crvi, a iako se sir može konzumirati i tako da se crvi odstrane, mnogi upravo radi užitka i originalnosti radi prilikom posjeta Sardiniji sir žele kušati s njegovim „stanovnicima“. Zbog toga njegova prodaja nije dopuštena, nećete ga naći na menijima restorana, ali ako znate gdje tražite, doći ćete prije ili kasnije do njega...

Ako ste i vi među onima koji mogu prevladati osjećaj jedenja crva, dobre su šanse da vam se marzu svidi. Naime, ima okus koji podsjeća na mediteranske pašnjake, ali je ujedno i prilično začinjen, pa ćete „aftertaste“ osjećati satima, piše Pun Kufer.

Naravno, neki tvrde i kako je sjajan kao afrodizijak, dok drugi upozoravaju na opasnost jer bi, po njima, crvi mogli preživjeti ugriz i izazvati mijazu koja bi mogla oštetiti crijeva, no praksa ipak govori kako konzumiranjem tog neobičnog sira nije zabilježen niti jedan takav slučaj.

Kao što smo već spomenuli, sir je zabranjen za slobodnu prodaju, ali ga stanovnici Sardinije i dalje jedu te ne misle prestati s tom praksom. Ipak, turisti na Sardiniji najčešće kušaju druge delicije, kao što su porcedda sardo (sporo pečeni odojak), somun od tankog tijesta i popularni sir pecorino.

Kad zavirimo u povijest, teško je reći kad se sir počeo proizvoditi jer tek je 1909. godine Vittorio Agnetti, liječnik iz Modene, posjetio Sardiniju te sastavio „kuharicu“ sa šest lokalnih recepata.

Što se same proizvodnje tiče, casu marzu počinje se proizvoditi krajem lipnja, kad dolazi do promjena ovčjeg mlijeka. Sir je za konzumaciju obično spreman nakon tri mjeseca. Iako je zaštićen kao tradicionalni proizvod, talijanske vlasti njegovu su konzumaciju ograničile još davnih dana, pa tako kazne za njegovu prodaju idu i do 400.000 kuna.