Špilja sv. Ante smještena je u stijenama jugoistočne obale Kanala sv. Ante, na 12 metara nadmorske visine.

U srednjem vijeku,najkasnije u 14.st., špilja je sakralizirana i adaptirana u crkvu posvećenu sv. Antunu Opatu iz Egipta – jednom od prvih poznatih pustinjaka koji se danas smatra začetnikom monaštva. Od početka 15. st . ova špiljska crkva se u arhivskim dokumentima spominje i kao eremitorij – mjesto gdje se pustinjaci (eremiti) povlače u izolaciju od javnosti kako bi prakticirali isposnički način života. Unutrašnjost crkve omeđuje prirodna stijena,a otvor djelomično prikriva kameni zid.

Od crkvenog interijera očuvana su dva oltara i kamenica uvijek puna pitke vode, koja se nakon kiše cijedi sa stropa špilje , s uklesanim natpisom na latinskom jeziku koji završava 1454. godinom (MCCCCLIIII). Crkva u špilji sv. Ante bila je korištena do prve polovice 20. st.Uslijed ratnih zbivanja 1930. špilja gubi svoj sakralni aspekt. Pretpostavlja se da je posljednje bogoslužje održano prije stotinjak godina, čime ovaj znak štovanja sv. Ante Pustinjaka dobiva još više na značaju.

- U pripremi je i projekt sanacije crkve/špilje sv.Ante u suradnji s Konzervatorskim odjelom MINGOR-a u Šibeniku - istaknula je mr.sc. Anita Babačić Ajduk ravnateljica Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije, ustanove koja upravlja ZK Kanal-luka u Šibeniku i kanalom sv.Ante.