Prvi put u šibenskoj povisti jedan je naš čovik metnija poveći dija naških riči, šta su se u Šibeniku naveliko duperavale do prija malo vrimena (dok nije sve ošlo apjonbo) na internet, u Šibenski brevijar i u ovi digitalni libar, šta se more priko stikova davati iz ruke u ruku oli kopirati nemilice. Sad do tih svetih riči svako naše čejade more dopriti, a da se njanci ne digne iz posteje, i skroz mukti - piše u uvodu Jakovljević.

O šibenskim riječima kroz povijest kazao je 'Šibenski govor oli dijalekat, svoje simenje vuču i od nepismenih Ilira, i od starih Grka i Rimjana, i od svojih Vlaja i Morlaka ka i od Ugara, pa sve to višje i od Venecije, Turaka, Napolejona, Austrije i - u najnovije vrime - od pripametne  Amerike, ma sve su one tolko prokuvane, da ih više niko furešti ne more pripoznati, jerbo su samo naške, šibenske'.

U nastavku pogledajte današnje riječi: 

Fišćuk - zvižduk

Fišo – drito; gledati fišo u oči

Fit - najam; a fitoval – podstanar

Fjaka – kad čoviku tolko padne život, da mu nije ni do česa; gora od fjake je samo njifa

Fjok – petlja (sa špigetama, kravaton, ukrasnon kurdelon)

Fjuba - kopča (rečemo, na cavatama)

Flegma - mirno čejade, ladne krvi, koje ništa ne more uznemiriti, pa se za jedne takve zna kasti da niti smrdu, niti mrlišu
Fločavati – podmećati, kalavati

Forca - snaga; ma, ako ćemo se među se dobro razumiti, to rečemo manje za forcu cilog tila u mladosti, a višje za snagu odozdol, koja većen dilu našeg svita ne da mira ni na samrtnoj posteji

Formaj – kopča za kosu

Fortica - tvrđava; u Šibeniku se prija, tako u jednoj riči, od svih tvrđava zvalo samo forticu svetoga Mijovila, koju je kroz najveći dija povisti puno njih zvalo i Kaštel

Fortuna (bure) – zapuv, reful koji sve nosi; najgore su bure u marču (pušu 7., 17. i 27.), jerbo koga ne odnese prva, odnese ga druga, a koga ne odnese druga, odnese ga treća, a koga ni treća ne odnese, more zafaliti Bogu (a svetome Anti, šta je u Konalu, upaliti sviću) šta mu je da da još teke uživa

Foša – jarak, rov, meteriz

Fotati – smetati; „Šta me fotaš?“

Frajati – obilato isti i piti, bančiti; takih frajavanja znalo je prija biti i po bratovštinama

Frakadele – ukosnice; kad se duga kosa stegne u drece, pa savije ukrug ostrag glave, u kunkun, mora se učvrstiti frakadelama.