Rječnik starih riječi

Šibenski leksikon: 'Iša je faćkati, pravija se da je faca, a ono pravi đubar'

Baština   |   Autor: ŠibenikIN   |   25.02.2024 u 09:24

  DELCAMPE
Šibenski novinar Ivo Jakovljević, s dugogodišnjem stažem u Novom listu, ustupio nam je 'Veliki rječnik šibenskih riči' koje je godinama skupljao kako ne bi otišle u zaborav, a sadrži preko 2700 riječi i fraza!

Prvi put u šibenskoj povisti jedan je naš čovik metnija poveći dija naških riči, šta su se u Šibeniku naveliko duperavale do prija malo vrimena (dok nije sve ošlo apjonbo) na internet, u Šibenski brevijar i u ovi digitalni libar, šta se more priko stikova davati iz ruke u ruku oli kopirati nemilice. Sad do tih svetih riči svako naše čejade more dopriti, a da se njanci ne digne iz posteje, i skroz mukti - piše u uvodu Jakovljević.

O šibenskim riječima kroz povijest kazao je 'Šibenski govor oli dijalekat, svoje simenje vuču i od nepismenih Ilira, i od starih Grka i Rimjana, i od svojih Vlaja i Morlaka ka i od Ugara, pa sve to višje i od Venecije, Turaka, Napolejona, Austrije i - u najnovije vrime - od pripametne  Amerike, ma sve su one tolko prokuvane, da ih više niko furešti ne more pripoznati, jerbo su samo naške, šibenske’.

Đ

Đoga - jača, krupnija ženska

Đovanoto - mladić (a zna se tako, u prolazu, kasti i starijen čejadetu, da se tren nasmije, oli čoviku u najzrilijin litima na pazaru, ako se zagleda u štoko skupjega, pa ga pitaju: "Mladiću, oćemo li ova dva lipa maca šparoga?!")

Đubar - magareća oli konjska balega pomišana s judskin izmeton sa čučavca, pa pokrivena lišćon od smokve ili loze, travon iz vrtla i slamon iz štale. Grni se pinjuricon, svaki se dan miša i privrće, a poslin čin sazrije, nosi u poje i u vrtal, za gnjojenje. Ne smrdi puno baš zato šta se vaik miša s novon slamon. Ma, za onoga koji je nevajalac, isto se more kasti da je đubar, jerbo i je đubar.

Đugum - bakreni sud za vodu sa širokin grlon

Đuveglija - mladoženja

E

Eeeeeee-naa! – fermavanje konja, da iz laganoga kasa stane na mistu, dok mu se ne zapovidi šta će daje

'Enti Iruda! – jedna od najlaganijih beština, koju su mogla duperavati i dica, a da ne dobiju inkapeladu

Evala (tur. ejvallah) – doista, bogme; i danas najpopularniji pozdrav među Šibenčanima vanka grada: na Prigradu, u Varošu, na Škopincu oli na Plišcu i u Mandalini, ka i u svin mistima pozadi Šibenika; jerbo je vanka grada naš svit sta najviše po plemenima, u povezanin oborima, pozdrav nad pozdravima je glasija: Evala, rode!

Ežato - uredno, elegantno, poslagano s pomjon

F

Faca – lice, a puno važna faca je sviman poznato lice; kasti kome "sve u facu", oli sve mu sasuti drito u facu, oće reći - kasti mu šta ga iđe, brez dlake na jeziku

Faćkati – šarmirati, privlačiti, lantati, bacati očade, nabacivati se

Fafarinka - koštela

Fagot - teret; bagaj

Podijeli:        

// PROMO

// IZ KATEGORIJE

//   FOTO GALERIJE

//   VIDEO