MENTALNE AKROBACIJE HRVATSKE ENCIKLOPEDIJE

'O najstarijoj povijesti Šibenika ne zna se mnogo. Pretpostavlja se da je bio utemeljen u doba kneza Domagoja u IX. st. Isprva se razvijao kao utvrda (castrum) sa starijim predgrađem (suburbium) na području Dolca i mlađim na istočnoj strani kaštela, gdje je u XII. st. sagrađena crkva sv. Krševana, oko koje se poslije razvila jezgra srednjovjekovnoga grada. Šibenik je pripadao skupini tzv. hrvatskih gradova, a izniknuo je na brijegu 70 m iznad mora (današnja tvrđava sv. Ane), na kojem nije nađen nikakav trag antičke urbane tradicije, ali je bilo nekog života u kasnoantičko doba.' Tako o najstarijoj povijesti Šibenika stoji na internetskim stranicama Hrvatske enciklopedije. Zašto baš Domagoj, a ne recimo prilično moćni prvi hrvatski knez Trpimir koji je vladao sredinom 9. stoljeća. Trpimir je sa sinom Petrom išao na hodočašće u tada poznati benediktinski samostan sv. Ivana u talijanskom gradu Duinu, sjeverozapadno od Trsta. Imena su im ostala zapisana u glasovitom Čedadskom evanđelistaru. Da ne bi bilo zabune Trpimir je kao vladar Hrvata direktni prethodnik Domagoja.

Prava je istina da je naselje na mjestu Šibenika povijesno spomenuto nešto ranije od prvog spomena 1066. godine, i to kao župa Trogirske biskupije. Koliko je veliko to naselje bilo ne možemo niti pretpostaviti. U tom statusu Šibenik je ostao sve do dobivanja vlastite biskupije 1298. godine. I to je zapravo sve što pouzdano znamo o najstarijoj povijesti Šibenika. Sve ostalo su više ili manje mentalne akrobacije povjesničara, bez ikakvog čvrstog uporišta u arheologiji ili povijesti umjetnosti. O ideji da je Šibenik nastao na brdu na kojem je tvrđava sv. Mihovila ne treba trošiti previše riječi. I osobe potpuno neupućene u povijest i kulturnu baštinu vide da u blizini tvrđave nema nikakvih starih građevina, a one novije u toj zoni sagrađene su tek početkom 20. stoljeća kada tvrđava pomalo gubi vojno značenje.

Sve ove teze Hrvatske enciklopedije uglavnom se temelje na radu nekadašnjeg direktora Muzeja grada Šibenika Frane Dujmovića, koji je sada davne 1976. godine u zborniku u povodu 900-te godišnjice prvog spomena grada napisao povijest Šibenika do 1409. godine. Da ne bi bilo zabune, Frane Dujmović bio je dobar povjesničar, ali poznavanje arheologije nije mu baš bilo na razini. Zato je njegova interpretacija antičke i ranosrednjovjekovne povijesti prostora Šibenika i njegovog zaleđa na momente komična pa je tako rimsku Skardonu, umjesto u današnji Skradin, smjestio oko Sonkovića s lukom u Prokljanskom jezeru.

ENCIKLOPEDIJA ILI WIKIPEDIJA, POTPUNO JE SVEJEDNO

'Arheološki ostatci iz prapovijesti i antike nađeni su na položaju Sv. Ane (danas gradsko groblje), a iz ranoga srednjega vijeka na položaju Gospe van Grada.' Tom rečenicom u Hrvatskoj enciklopediji u članku o Šibeniku počinje poglavlje pod nazivom 'Arhitektonska i likovna baština'. Dakle, u istom enciklopedijskom članku istovremeno se tvrdi da na mjestu tvrđave sv. Mihovila ima i nema antičkih nalaza. Prema do sada objavljenim istraživanjima na prostoru tvrđave sv. Mihovila nema antičkih nalaza, a oko crkve Gospe van Grada nema ranosrednjovjekovnih nalaza. Uopće u Šibeniku još nije pronađeno ništa što se može povezati s ranim srednjim vijekom, u povijesti umjetnosti stručno zvanim predromanikom, a popularno starohrvatskom kulturnom baštinom.

'Od XII.st. postojala su tri srednjovjekovna gradska naselja koja su do danas zadržala svoje tlocrtno-prostorne i graditeljske posebnosti: na zapadu Dolac (početci gradske luke i budućega gusarskog uporišta), na sjeveru Gorica (rustične građevine za potrebe poljodjelskoga stanovništva) te patricijski Grad, jasne urbanističke sheme i vrijednih arhitektonskih ostvarenja', stoji dalje u bajkovitoj verziji najstarije šibenske povijesti na internetskim stranicama Hrvatske enciklopedije. Za razliku od ovog maglovitog opisa prostiranja Šibenika, puno se bolje poslužiti poznavanjem srednjovjekovne povijesti Mediterana. Granice srednjovjekovnih gradova na obje obale Jadrana u pravilu su određene smještajem samostana glavnih propovjedničkih redova franjevaca i dominikanaca. Oni su tik uz bedeme grada ili odmah iza bedema, ali uvijek na suprotnim stranama. Ako jedan red zauzme istočni ulaz u grad, drugi obvezno sagradi samostan na suprotnom, zapadnom ulazu. Tako bi putnici namjernici ili hodočasnici, koji tijekom noći naiđu na zatvorena gradska vrata, mogli prespavati na sigurnome u samostanu. Tako je bilo i u Šibeniku: čim su istočni ulaz u grad zauzeli franjevci, dominikanci su se smjestili na suprotnoj strani grada.

Konkurentska enciklopedija, hrvatska Wikipedija priču o najstarijoj povijesti Šibenika doslovno je prepisala iz Hrvatske enciklopedije, ali bez da je stavljena obavijest o tome, stručno kazano bilješka ili referenca. Za hrvatsku Wikipediju ništa čudno. Ali da se malo našalim, ne mogu se požaliti – u članku o Šibeniku u hrvatskoj verziji Wikipedije spomenut sam čak pet puta. Puno više puta nego neki samozvani navodno najveći poznavatelji povijesti i kulturne baštine Šibenika. Bili bi to i ostali da nije 'opake kapitalističke izmišljotine' interneta.

NAGLI SKOK ŠIBENIKA U SREDNJEM VIJEKU I DALJE MISTERIJ

Povijest Šibenika nije počela u antici, a Šibenčani su se dugo i teško borili za status svog grada i svoju biskupiju. Najstarija povijest Šibenika velika je rupa među ostalim i zato jer je u katastrofalnom napadu venecijanske flote na Šibenik 1378. godine izgorio javni komunalni arhiv. Ali bez obzira na to, izostanak bilo kojeg ranosrednjovjekovnog nalaza budi sumnju da je u ranom srednjem vijeku na mjestu Šibenika uopće bilo veliko naselje. Najraniji sloj građevina koji u Šibeniku možemo dokazati jesu sakralni i civilni objekti sagrađeni u romanici oko 12. i 13. stoljeća, što je već razvijeni srednji vijek. Međutim, u to vrijeme Šibenik je već prilično veliki grad sa središnjom crkvom sv. Jakova, koja će postati katedralom, gradskim bedemima i kulama pojedinih obiteljskih klanova. Tako veliki skok iz 'mraka ranog srednjeg vijeka' nije se mogao dogoditi odjednom. Sve nas to navodi na zaključak da buduća arheološka istraživanja na ključnim mjestima u Šibeniku moraju biti puno pažljivija. Nalaze u povijesnoj jezgri grada konačno treba mapirati po razdobljima nastanka, a kućama pokušati odrediti starost i faze gradnje. Tek kada budemo imali cjelovitu sliku postojećeg stanja moći ćemo odrediti smjer budućih istraživanja.

A dotad smo ostavljeni na milost i nemilost uradaka učenih lokalnih prepisivača.

Svim svojim čitateljima i ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu 2025. godinu!