Prosjački redovi u Dalmaciji i Istri utrli su put novom humanističkom duhu i gotičkom stilu. Doprinos specifičnih modela franjevačke pobožnosti ne treba tražiti samo u inventaru njihovih samostana. Već od sredine 13. st. na biskupskim katedrama većine dalmatinskih gradova naći će se učeni franjevci, značajni obnovitelji svojih katedrala. „Franjevački ferment“ njihovih pothvata vidimo u mnogim djelima. Više novih gradnji govori o snažnom zamahu gotičke arhitekture druge polovice 13. stoljeća, pri čemu su franjevci imali veoma važnu ulogu. Na predavanju će se posebno razmatrati položaj redovničkih crkava u tkivu srednjovjekovnih jadranskih gradova, a nadasve u Šibeniku.

Josip Belamarić u Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i muzikologije. Na tamošnjem Filozofskom fakultetu je potom magistrirao i doktorirao. Od 1979. je bio zaposlenik službe za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. na dužnosti ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (danas Konzervatorski odjel Ministarstva kulture) u Splitu. Od 2010. je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti, kao voditelj novoosnovanog Centra Cvito Fisković u Splitu. Iste godine izabran je u zvanje znanstvenog savjetnika. Redoviti je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti splitskog Filozofskog fakulteta.

Objavio je više knjiga, te niz priloga i studija o povijesnom urbanizmu, odnosno o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti na hrvatskoj obali. Bio je urednik niza izložbi, edicija. Kao urednik izložbe “Tesori della Croazia” (Venecija 2001) dobio je s ekipom suradnika najprestižniju nacionalnu nagradu za konzervatorski pothvat godine “Vicko Andrić”, a bio je i na čelu tima koji je vodio restauraciju renesansne kapele bl. Ivana u trogirskoj katedrali (2003. zahvat je dobio nagradu “Europa nostra”, Vijeća Europe), potom i Radovanova portala. 

Za  konzervatorski i znanstveni rad dobio je odlikovanje Predsjednika Republike Hrvatske s redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996); odlikovanje Predsjednika Republike Italije s viteškim redom Commendatore (2005); medalju "Hrvatska kultura" Ministra kulture RH za urednički posao oko izložbe „Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja“ (2007); nagradu HAZU (2010.) za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća unutar RH za 2009. godinu u području likovnih umjetnosti, te 2016. nagradu „Slobodne Dalmacije“ za umjetnost „Jure Kaštelan” (zajedno s dr. sc. Antom Miloševićem) za  muzeološku koncepcija novooblikovanog Muzeja Sinjske alke koji je dobio nagradu Europa Nostra za 2018. godinu.

Kroz programe Instituta za povijest umjetnosti vodi znanstveni projekt: Zadar – Split – Dubrovnik ‒ priča o tri grada; suradnik je na projektu: Hrvatski ilustrirani pojmovnik klasične arhitekture (voditelj dr. Ana Šverko).

Recentno je bio Visiting Professor na Villa I Tatti (The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies) u Firenci, u drugom semestru 2015-2016; Guest Scholar na the Getty Research Institute u Los Angelesu gdje je boravio od 28. rujna 2017. do 1. travnja 2018.; Visiting Professor na Kunsthistorische Institutu u Firenci u proljetnom semestru 2019. godine.