Iz šibenskog NCP-a krenuli smo u sigurnim rukama iskusnog skipera Luce, a 13,5 metarska ljepotica Prggino II modela  Dufour 445 GL našoj je šesteročlanoj posadi bila najbolji izbor. Tri kabine, potpuno opremljena kuhinja i elegantni salon tri su dana bile naš luksuzni dom na moru, a nakon što smo se ukrcali i nazdravili 'homemade' mojitima čekale su nas slatke muke, odnosno odabir destinacije.

Složili smo se, idemo put juga. Uvjeti na moru bili su idealni za zaputiti se prema Visu, autentičnom dalmatinskom otoku. Kao i uvijek, uživali smo u pogledu na naš Šibenik isplovljavajući iz kanala i ploveći kroz arhipelag prema otvorenom moru. Prizore i morska obzorja na koja nam je s jedrilice pucao pogled teško je opisati riječima, a samo ćemo reći da nam je pet sati do Visa proletjelo. More je apsolutno najbolja terapija, a samo sjediti i gledati pučinu uz zvuk jedara i valova pomoglo nam je da se totalno isključimo iz svih svakodnevnih problema.

Kako su Vis i Komiža prošle godine bili kulisa za snimanje filma Mamma Mia koji je nedavno došao u naša kina, oduševili su hollywoodske zvijezde Meryl Streep, Colin Firtha i Pierce Brosnana i postale nezaobilazno su pristanište za sve strane nautičare. Sreli smo tako Švicarce, Britance, Amerikance, Nijemce, a svi su nam redom kazali kako su oduševljeni hrvatskom obalom, a složili su se da je Vis posebno magičan otok.

Kako kažu povijesni podaci, najstariji nalaz koji govori o naseljavanju Visa je Vela Gomila na području nekadašnjeg Jonijevog grada na Taležu, stara je 5600 godina, a daleke 387. godine prije Krista Dionizije Sirakuški osniva prvi grad na istočnoj strani Jadrana i naziva ga Issa.

Prvi Hrvati Vis su počeli naseljavati tek nakon sedmog stoljeća poslije Krista, a otok je dugo nakon toga bio pod upravom Mlečana. Na otoku su se izmijenjivali razni vlasnici, a svoju priliku nisu propustili ni Austrijanci, Francuzi i Talijani. 1943. godine Vis nadzire 'partizanski pokret', a 16. lipnja 1944. potpisivanjem sporazuma Viškog sporazuma poznatijeg kao 'sporazum Tito - Subašić' postavljaju se temelji bivše države te je otok pretvoren u veliku vojnu utvrdu i do 1989. bio je zatvoren za strance i samim time ostao sačuvan u svoj svojoj prirodnoj ljepoti.

Kristalno čisto more, autentična kamena arhitektura, živopisan brdoviti krajolik, vinogradi i predivne plaže jedan su od razloga zašto smo odabrali baš Komižu koja je na kraju premašila sva naša očekivanja. Odmah po dolasku u Komižu uz zalazak sunca bacili smo se u more i s jedrilice svjedočili 'golden houru', dijelu dana tijekom zalaska sunca kada nebo poprima nježne nijanse i doslovno se stapa s morem. Večer smo iskoristili za šetnju živopisnim, autentičnim komiškim ulicama, a taj gradić itekako ima što ponuditi.

Oduševila nas je arhitektura Komiže, kamene dalmatinske kuće, kule i crkve. Od Komižana smo saznali i puno, puno zanimljivosti. Domaći ribar kojeg smo sreli na rivi ispričao nam je da je Komiža zimi najtoplije mjesto u Hrvatskoj. Razlog je jednostavan,  smještena je u podnožju brda Hum zbog čega je zaštićena od svih sjevernih vjetrova.

Istraživanje živopisne Komiže nastavili smo usponom  uz strme, kamene uličice kako bi obišli crkvu sv. Nikole. Na putu prema crkvici od barbe koji prodaje domaće komiško vino doznali smo da je zapravo taj dio na brdu, Selo, najstariji dio Komiže.

- Tu vam je nastala Komiža, ove kuće građene su dalje od luke zbog straha od gusara. Imate doli i crkvu Gospe Gusarice to morate vidit. Gusari su ukrali Gospinu sliku i onda doživili brodolom pa je more vratilo sliku na plažu ispred crkve i tako je crkva dobila ime - ispričao nam je domaći vinogradar Ive.

U srcu Komiže, Selu, primijetili smo da iz kamenih zidova rastu kapare, koje su još jedan od specijaliteta koja Komiža nudi, uz vino,rogač,  naranče i  limune, a primijetili smo i da je većina kuća napuštena.

-  Komižani su se raselili po svitu, tako da vam je Selo većinom napušteno. Evo vam još jedna zanimljivost. Komižana kojih po službenim brojkama ima oko 1.500, danas ima više u San Pedru u Kaliforniji negoli ovdje- pojasnio nam je Ive.

Uspon smo uz predivan pogled koji je pucao na more i vinograde nastavili prema crkvi sv. Nikole. Crkvica je to nastala u 12. stoljeću, a svake godine 6. prosinca na blagdan sv. Nikole Komižani zapale jedan stari ribarski brod za spas svih brodova koji još plove. Sreli smo pred crkvom domaću komišku Maru koja nam je ispričala još pokoju zanimljivost koja prolazi ispod radara turista.

- Vidite ovaj vrh iznad crkve, e to vam je bio vulkan još prije tisuća godina. Vidite, tu ispod su vinogradi, morate probati našu Vugavu i uvjeriti se zašto su Komižani najbolji vinari. Ako niste znali Grci su  prvu lozu u Dalmaciji posadili u Viškom polju. Vugava vam je najbolje bijelo vino koje ćete ikada probati - priča iskusna komiška.

Ako ste u Komiži, imamo jednu preporuku, nikako nemojte zaobići Fabriku, najcool mjesto za ispijanje kave, večernje piće, doručak, ručak i večeru. Lokal je to Luke Nižetića, a fenomenalan retro interijer s puno zanimljivih detalja, odlična spiza i simpatično osoblje s kojima smo se brzo sprijateljili natjerali su nas da Fabriku posjećujemo nekoliko puta dnevno.

U potrazi za magnetima za kolege koji nisu s nama na rivi smo našli unikatne magnete iz domaće izrade, a kako nam je ispričao vrsni komiški umjetnik, svaki je drugačiji jer ih radi ovisno o tome koliko ima inspiracije i koliko je pelina popio. Preporučujemo i da obiđete male trgovine i suvenirnice u kojima  možete naći puno zanimljivih domaćih proizvoda. Nikako nemojte propustiti probati komiški rogač, specijalitete od naranče i limuna, poput arancina i domaćih marmelada. Nema do Komižana, oduševili su nas u svakom pogledu.

Ovaj put odlučili smo izbjeći razvikane viške atrakcije, poput uvale Stiniva i u potrazi za kristalno čistim morem i pješčanom plažom odjedrili smo na Biševo, otočić nestvarne ljepote na kojemu, vjerovali ili ne, živi tek 13 stanovnika.

Usidrili smo se u uvali Porat, a sam pogled na plažu i kristalno more ostavio nas je bez daha. Što reći, prava je to rajska plaža, a malo tko bi ostao ravnodušan na ovu čarobnu uvalu koju svakako trebate posjetiti. Uslijedilo je plivanje, fotkanje, snimanje, sunčanje, hrana, ma čisti hedonizam.

Doživljaj nam nije pokvarila ni meduza, a našem najmlađem članu posade u pomoć je priskočila domaćica restorana koja nam je otkrila male otočke tajne za rješavanje boli.

- Treba napraviti piling od pijeska  i onda staviti pomidoru na ispečeno mjesto. Pošto vidite da ima i puno pčela, ako vas koja ubode stavite kapulu na mjesto uboda - ispričala nam je.

Naš odmor se nakon tri dana čistog hedonizma polako približavao kraju, a uz nezaboravan zalazak sunca i 'golden i blue hour' prizore koji su nas napunili energijom kako bi izdržali do sljedeće morske avanture plovili smo prema Šibeniku uz terapeutsku noćnu vožnju (kako je naš kolega opisao taj nezaboravan osjećaj).

Za kraj, ostavljamo vas da uživate u vrhunskim fotografijama koje su nastale tijekom ove morske avanture, jer ipak slika govori više od tisuću riječi.  Kako bi i vi mogli doživjeti čarobne prizore ovjekovječio ih je naš novinar i fotoreporter Valerio Baranović. Citirat ćemo našeg najmlađeg člana posade koji je nakon tri dana na jedrilici zaključio: Ovo je život!