- U principu, 2010. sam krenuo odlaziti u teretanu i trenirati, ali nakon toga dogodio se jedan period, kad mi je otac umro, da sam skupio višak kilograma koji su počeli utjecati na moje zdravlje. To je bio znak da se (opet) pokrenem i ovaj put sam u sve to ušao puno ozbiljnije. Naučio sam kako pravilno trenirati, hraniti se, završio sam edukaciju u Splitu za instruktora fitnessa i već nekih pet godina bavim se i ovim poslom – priča nam ovaj 32-godišnjak.

Treniranju i educiranju se posvetio maksimalno, a ono što ga najviše privlači kod ovog posla je, osim što ga voli, želja da pomogne drugima. Svakako i njegovo osobno iskustvo može biti motivacija, a na pitanje kako se pokrenuti i napokon odlučiti početi, kaže:

- Ako ste skroz nezadovoljni sobom, to je znak za pokrenuti se. Nema odgađanja, nema čekanja ponedjeljka ili prvog u mjesecu. Ako napraviti jedan korak, ići će i drugi. Najjednostavnije moguće. A onda sam tu ja, da poguram ljude, da ih usmjerim jer neću im ja trebati zauvijek. Naravno, uvijek je ta 'kemija' između instruktora i klijenta dobrodošla, ali s moje strane je prije svega profesionalnost. Na drugoj strani je da odluči idemo li dalje ili ne. Svaki trener ima svoje metode rada, moja je da ljude prvo pustim da vidim na čemu su, onda ih polako podižem, ali tu i tamo spustim da ne zaboravimo na realnost i da nije sve ravna linija – priča nam.

Teretana možda neće svim ljudima biti prvi izbor, ali Ivanov savjet je prije svega kretanje. Šetnja, trčanje, planine….sve je dobar izbor, bitno je kretati se.

Trenirati se može svakodnevno, ali bez prehrane koja je temelj, čovjek neće postići ono što želi.

- Sve ono što unosimo u sebe, odražava se na vanjski izgled. Brza hrana izaziva velike zdravstvene probleme, ali isto tako nisam pobornik rigoroznih odricanja. Ako će netko tu i tamo pojesti nešto ne baš zdravo, nema smisla kažnjavati se.  Ljudi smo. Trening je težak, održavanje prehrane možda malo teže, ali kad čovjek dođe u fazu da savlada oboje onda pričamo o rutini. Ja sam u tom procesu već pet godina i postane normalno, čovjek više ni nema želje jesti pizzu ili čips svaki dan, ne fale ti te stvari više. Kad me ljudi pitaju koliko je skupo zdravo se hraniti, kažem samo ovo: 'Jel skuplje sa 60 godina biti zdrav ili bolestan?'. Naravno, uvijek ima i povoljnijih opcija- objašnjava nam.

Ivan je inače po struci ekonomist, radi kao privatni trener, voli zemlju, a ima i malenog sina. Koliko je teško održavati balans privatnog i poslovnog života, pitamo ga?

- Trenutno sam na porodiljnom, iskoristio sam to pravo i uživam provoditi vrijeme sa sinom. Radim sve što roditelji rade jer i majka i otac mogu sve jednako, osim naravno roditi i dojiti. Ipak, uvijek ću kazati 'Mama je mama'. Inače, uspije se sve, ponekad nije najlakše, ali uz puno volje i organizacije, ide – kaže nam za kraj.