Na ulazu u rogozničku luku, na poluotoku Gradina, nalazi se zavjetno svetište Pohođenja Blažene Djevice Marije, u puku znana kao Gospa od Kapelice.
Daleke 1722. godine, ribar Juraj Bogavčić zvani Tuburko, privučen čudnovatom svjetlošću pod pločom pronalazi sliku koja je prikazivala Pohođenje Blažene Djevice Marije svojoj rodici Elizabeti. Ponese je kući i stavi u škrinju. Sutradan, na istom mjestu opet ugleda istu Priliku. Htjede je usporediti s onom u škrinji ali je ne nađe. Odluči sve to povjeriti župniku, koji je stavi u riznicu. Ali i iz nje se Gospina Prilika vrati na mjesto ukazanja.

I tako, na nagovor bogoljubnog puka, 1776. odlučiše sagraditi malu kapelu. Pobožnost i žarka ljubav Rogozničana prema svojoj nebeskoj Majci koja ih je darivala bezbrojnim dobročinstvima, rasla je sve više i više. Prepoznavši želje i odanost svoga puka prema Gospi, prečasni nadžupnik Rogoznice, don Ivan Katalinić, zauzeo se je da se sagradi prikladnija kapela koju je za par godina, 29.05.1910. godine sam blagoslovio i služio svečanu službu Božju na čast prečistoj Djevici, piše na stranicama Župe Rogoznice.

Mornari, ribari, težaci, puk cijele župe Rogoznica, okolice, bezbrojni gosti i namjernici vezani su uz svoju Gospu. To nam pokazuju i njezini blagdani: 2.srpnja na svečani doček Gospine Prilike koja se prenosi brodicom od svetišta do obale u Rogoznici i nastavlja procesijom do Župne crkve gdje ostaje do nedjelje iza Gospe od Karmela. Djevojke u bjelini nose Svetu Sliku okićenu zavjetnim darovima dok raspjevani, bogoljubni puk zajedno sa svećenstvom marijanskim pjesmama nadahnjuje procesiju.

U nedjelju, iza Gospe od Karmela, prijenos je Gospine Prilike iz Župne crkve prema obali gdje se ukrcava na brod uz pratnju mnoštva vjernika koji je kopnom, morem uz stotinjak brodica i desetke plivača prate na njenom putu rogozničkom valom prema Svetištu.
Ova tradicionalna, zavjetna svetkovina završava svečanom sv. Misom ispred kapelice na Gradini.

Duboka je vjera puka u svoju zaštitnicu i koliko se god puta pitali "Gospe, kamo to idemo?", Njen lik, Njena blagost vraća nas sa svih stranputica našeg života ka molitvi, ljubavi i nadi u zagrljaj jedinoj pravoj istini, Isusu Kristu.

1887. mjestom su harale crne ospice koje su dnevno odnosile velik broj života. Tadašnji župnik don Tode Pavlinović, okupio je narod te se zajedno, bosi s raspelom, uputiše ka Svetištu moleći Gospu za milost. Od tog 24. siječnja, ospice su nestale, bolesnici ozdravili, a vjernički puk svake godine na taj dan slavi Zavjetnu misu.

Prigodom 200-godišnjice ukazanja, dobrovoljnim doprinosima bogoljubnog puka, izrađen je u splitskoj zlatarnici Valle, srebrni pokrov za Gospinu sliku. Prvi je put svečano nošen u procesiji 1925. godine. Okvir je težak 13 kilograma.