- Ljubav prema kuhanju kod mene se rodila dosta rano stoga je izbor srednje škole bio logičan. U TUŠ-u sam 2011. godine postao prvak Hrvatske u sastavljanju menija što je, kako sam doznao, prvi put u povijesti škole da je jedan učenik ostvario taj rezultat. Iste godine sam dobio nagradu 'Faust Vrančić' za obrazovanje za jednog od najuspješnijih đaka u Hrvatskoj te godine. U Njemačkoj sam radio u prestižnim restoranima sa Michellinovom zvjezdicom, imao sam i priliku kuhati za bivšu njemačku kancelarku Angelu Merkel i za preživjele iz koncentracijskog logora Buchenwald u Weimaru. 2021. godine postajam Sous Chef, a 2022. Executive Sous Chef u hotelu Rocco Forte Villa Kennedy u Frankfurtu (jedan od 10 najluksuznijih hotela u Njemačkoj). Tu sam imao čast kuhati za svaki tim njemačke 1. Bundes Lige. Prije dvije godine počeo sam raditi kao Executiv Sous Chef u novootvorenom hotelu, a sa 28 godina postao sam najmlađi Hrvat koji je postigao poziciju Executive Kitchen Chef u luksuznom hotelu s 5 zvjezdica JW Marriott u Frankfurtu u kojem i danas radim – priča nam ovaj 31-godišnjak.

Osim kuhanja, Bartolu je velika strast bio i sport, te je postigao i velike uspjehe u veslanju.

 - Veslanje sam počeo trenirati kao dječak, 2008. godine u „VK Dupin" u Tisnom kod trenera Dražena Babića.  Nije trebalo dugo da vidim da sam se, kao u kuhinji, pronašao i u veslanju.  2010. godine postajem prvak Hrvatske u lakom samcu na pariće.  Naredne godine sam obranio titulu prvaka s najboljim prolaznim vremenom u toj disciplini do današnjeg dana (2000 m / 07:24:00 min).  Od tada pa sve do 2017. godine moja je veslačka karijera na pauzi i u tom razdoblju sam se u potpunosti posvetio poslu. Te godine priključio sam se veslačkom klubu u Frankfurtu gdje sam osvojio brojne medalje. Osim veslanja, okušao sam se i u maratonu i 2021. sam sudjelovao u disciplini Ironman – podijelio je s nama svoje sportske uspjehe.

Bartol je, kako nam kaže, prošao put od disleksičnog prosječnog učenika u osnovnoj školi za kojeg nisu gajili velike nade, do procvata u srednjoj školi u kojoj je konačno učio ono što ga je zanimalo.

- Ako nešto stvarno želiš, zaista je sve moguće. Odricanja su neminovna, ja sam odlučio odustati od profesionalnog sporta, ali je uspjeh u odabranom poslu i to što se bavim onim što stvarno volim uistinu neprocjenjiva nagrada. Odlučio sam se vratiti u Hrvatsku jer vidim jako puno potencijala u hrvatskoj kuhinji i imam mnogo kreacija i ideja koje su inspirirane hrvatskom klasičnom kuhinjom. Svoje stečeno znanje želim podijeliti s Hrvatskom, a i nigdje nije toliko lijepo kao što je kod kuće – priča nam.

Život u inozemstvu ima svoje prednosti i mane. Kao najveće prednosti ističe bogatu kulinarsku ponudu, otvorenost ljudi, dostupnost novih gastro trendova i, naravno, veće plaće.

- Ipak, postoje i neki minusi. Meni osobno to bi bilo loše vrijeme, velika udaljenost od obitelji i manjak gušta i fjake – otkriva nam.

Posljednjih godina hrvatska gastro scena je sve jača.

- Trend postati kuhar je u zadnje vrijeme sve atraktivnije za mlade generacije i to je nešto stvarno lijepo. Moramo to zadržati i gurati naprijed – kaže za kraj.