-To je i bila naša glavna vodilja, da budemo autentični. Iako u nekom periodu te sorte nisu bile nešto cijenjene, vjerovali smo u njih i to se isplatilo. Od malih nogu sam bio u vinogradu i radio s ocem, a posao sam preuzeo 2015. godine kada ga je otac službeno prebacio na mene. On je i dalje angažiran, naravno – priča nam Sladić.

Iako je oduvijek bio okružen vinogradima, kad je upisivao fakultet odabrao je elektrotehniku koja ga je zanimala. U tom periodu krenule su očeve ambicije da buteljira vino, Antu je na prvoj godini fakulteta ovo zainteresiralo i nakon završene tri godine elektrotehnike, odlučio se 100 posto posvetiti ovome.

- Elektrotehnika me zanimala, ali ovo ipak malo više i tako sam upisao Agronomiju, paralelno radio i posvetio se ovome.  Podignuli smo ovo na višu razinu, na razinu ozbiljnog posla od koje se može živjeti i evo, uz nas troje iz obitelji, imamo još pet zaposlenih. Ipak, bio je dug put do toga. Kako je ovo u početku bio samo obiteljski posao, u jednom danu bih doslovno promijenio nekoliko 'zanimanja'. Bio bih u vinogradu, onda u kušaonici, prezentacije, podrum…Ali da bi se došlo do ovoga gdje smo danas, trebalo je proći taj proces jer onda više cijeniš ono što radiš i stojiš iza toga – priča nam Ante dok u njegovoj kušaonici u Plastovu uživamo u vinu i domaćim proizvodima.

Danas on vodi posao, ali i dalje uskoči gdje i kad treba. Kad je berba grožđa, mjesec dana ne izlazi iz podruma, a proces gdje se rađa vino njegova je strast, a u konačnici i struka. U razvoju posla puno su im pomogli EU fondovi na koje su aplicirali, kao i Županija koja ih podupire.

- Prva velika investicija bio je podrum, onda kušaonica gdje smo rekonstruirali staru kuću i nakon toga vinogradi u kršu. Danas govorimo o devet hektara vinove loze, a zadnji projekt su tri hektra u kršu što je skuplje i zahtjevnije. Malo je ludo ići u tom pravcu, ali to je nešto što nam je nedostajalo u smislu sirovine i ono nešto što samo krš može dati. Prošle godine imali smo prvi rod i pokazalo se da ima smisla – otkriva nam.

Ovaj posao ima dosta izazova i rizika, kompleksno je, zahtjevno i nema radnog vremena. Vinograd je sam po sebi je zahtjevan, to je proizvodnja pod vedrim nebom što je uvijek rizik, posebno kad uzmemo u obzir klimatske promjene.

- Podrum je isto zahtjevan, kušaonica traži svoje, to je treća vrsta posla, praktički ugostiteljstvo i sve to treba držati na nivou. Dosta surađujemo s lokalnim OPG-ovima, kad pričamo u namirnicama, a što se tiče vina, najviše surađujemo s ugostiteljima iz Hrvatske, poglavito Dalmacije. Svoje proizvode izvozimo u više od deset zemalja EU, a posebno bih naglasio Francusku,  i to Bordeaux, najpoznatiju vinsku regiju. Tu je zanimljiva i jedna poveznica Francuske i našeg kraja. Postoji zapis da je maršal Marmont, koji je mogao piti koje god je vino htio, naručivao debit sa šibenskog područja. Isto tako, izvozimo još u Kanadu, SAD, Japan i Izrael – govori nam.

Veliku pažnju posvetili su i etiketama.  Kada je zanimljiva i posebna, ona ne daje samo potrebne informacije o vinu, već oslikava karakter i filozofiju vinara koji iza njega stoje. Kroz svoje etikete obitelj Sladić željela je ispričati priču o autohtonim sortama i svemu onome što su one značile kroz povijest. Svaka etiketa priča priču o vinu, debit je tako bio sredstvo plaćanja pa su na etiketi različite novčanice kroz povijest, Maraština je bila lijek, a na lasini je crna ruža jer je to kroz povijest bio njezin simbol. Na plavini je morski pas modrulj, a koliko su etikete bitne, govori i činjenica da mnogi turisti dolaze u vinariju samo zato što su negdje vidjeli etiketu.

Posljednjih godina sve više mladih okreće se poljoprivredi, a kako nam Ante kaže, poljoprivreda nije što je nekoć bila i nudi puno mogućnosti.

- Bitno je naći svoj put, a eto, mnogi ga danas nalaze upravo u poljoprivredi. Ljudi nisu svjesni koliko je nama loza bitna, 70 posto stanovništva prije stotinjak godina živjela je od loze, ona je bila što je danas turizam. I u biti, nekako ne čudi što se toliko vinarija vratilo jer to nam je upisano u genetskom kodu. Hrvatska ima jako puno potencijala, dosta toga ne iskorištava, ali što se tiče vina mislim da smo tu na dobrom putu. Vino je svijetla točka, veliki broj vinara došao je do visokog nivoa i mogu parirati poznatim svjetskim vinarima i regijama – smatra.

A koliko je naše vino priznato u svijetu i na kojem nivou se nalazi, govore i nagrade na međunarodnim natjecanjima koje naši vinari osvajaju. Ante Sladić vino tako su početkom lipnja na vodećem svjetskom vinskom natjecanju Decanter Awards, u ovogodišnjoj selekciji, s Debitom osvojili zlato.

- Naša žutina od Debita (Debit Oya noya) je dobila broncu, kao i Maraština, Lasina i Plavina. Godinama zajedno s našim kolegama promičemo i mijenjamo svijest o Debitu, a s ovom nagradom smo mu službeno, nakon skoro sto godina, na suvremenom tržištu, izborili zlatni sjaj, jedini koji Debit i zaslužuje. Debit Skradinjanina Mate Bedrice 1931. na međunarodnoj izložbi u Francuskoj u Toulouseu osvojio je grand prix i zlatnu medalju za najbolje bijelo vino i to ispred mnogih poznatih francuskih vina. I zato je ova sad medalja velika stvar za sortu. Ovoj iznimnoj sorti čija se vina izvoze i prepoznaju diljem svijeta, od Francuske, preko Amerike do Azije, ovogodišnja zlatna medalja stiže kao vrijedno priznanje. Zahvalni smo što se već pet uzastopnih godine kvaliteta sorti našeg kraja prepoznaje i kroz osvojene nagrade. O tome svjedoči i sveukupno 19 Decanterovih medalja za naše Lasinu, Maraštinu, Plavinu, Tribidrag i Debit. Zbog toga smo uistinu ponosni na cijeli naš tim – kaže.

Samo natjecanje postoji već dvadeset godina,  na natjecanje se prijavilo čak 18,250 vina iz 57 zemalja, a sveukupna vidljivosti Hrvatske na svjetskoj razini ove godine se odrazila na brojku od 25 zlatom nagrađenih vina. Osim Ante Sladić vina, nagrađeni su i Galić, Testament Winery i Radoslav Županović.

- Vina su odlična reklama za našu zemlju koju još uvijek ne percipiraju kao vinsku regiju, što je po meni nezasluženo. Imamo tradiciju, kvalitetu, pa evo samo kad gledamo našu županiju što se tu sve proizvodilo, od pjenušca do prošeka. Sve to proizvesti u visokoj kvaliteti nije lako, mi u županiji možemo sve ponuditi, a kamoli na razini čitave zemlje. Mi vinari smo dobro povezani, razmjenjujemo iskustva, ugostitelji su napredovali, a imamo i veliku podršku Turističke zajednice. Zajedničkom suradnjom stvaramo sjajnu priču i drago mi je što su se stvari posljednjih godina pokrenule – kaže za kraj.