O psihološkim posljedicama takvih prizora na Facebook stranici Hitna uživo 194 progovorio je Zvonimir Vulić Valentić, dugogodišnji djelatnik HMP-a.  

- Poslije svake intervencije gdje se spašavaju ljudski životi, heroji su vatrogasci, HGSS, policija, a mi hitnjaci, koji jedino u opisu svog posla imamo spašavanje ljudskih života, mi smo, da oprostiš, nebitni u toj priči. Pomalo mi to smeta jer nama je svaki dan ružan - poginuli, umrli, padovi, reanimacije, spašavanje djece - započeo je Vulić Valentić.

U objavi navodi i kako sve te ružne scene ostaju u njihovim glavama, a kolege koji su bili na intervenciji u tragediji u Kninu samo je nazvala glavna sestra i pitala kako su. I nitko drugi, čak nitko ni iz Uprave Zavoda.

- A krvi je bilo do koljena i scene su bile strašne. Kao da smo psi. Od svih hitnih službi, mi jedini nemamo beneficirani radni staž. Imaju ga čak strojovođa vlaka i vozač kamiona koji vozi za, recimo Velpro, a mi koji smo na prvoj liniji, viđamo strahote svaki dan, nama to, misle oni koji odlučuju, ne treba. Kao psi. U Zavodima čak ne postoji ni psihološka pomoć za ljude koji svakodnevno svjedoče takvim scenama kao što je bila ona u Kninu. A iz iskustva govorim kada kažem da se teško suočiti s bilo kakvom smrću, a kamoli sa smrću mladog stvorenja. U svima nama trag je strašan, ali ne treba nam ni pomoći. Kao da smo psi - navodi.

- Vatrogasci, s druge strane, takve scene ne viđaju svaki dan, već jednom u godinu dana jer prvenstveno spašavaju imovinu, a tek ponekad ih pozovemo na intervenciju s nama. Uz dužno poštovanje svakome, da ne bi mislili da ne cijenim ono što oni rade, jako me iziritirao tekst koji sam poslao, koji je samo jedan u nizu koji spominje službe koje su većinom rijetko u situaciji da vide poprište u kojem život visi o niti ili je izgubljen - piše Vulić Valentić.

Cijelu objavu pročitajte na Facebooku: