Od voljenog umjetnika tekstom na portalu Info Vodice pozdravio se njegov prijatelj Ivica Bilan:

'Nikolu Mihića – Miku Martinela san malo boje upozna prije 5-6 godin kad smo u vodiškoj knjižnici pripremali njegovu samostalnu izložbu. Više se i ne sićan šta san o Miki mislija do tada, ali od tih dana on je u mojim očima bija čovik koji je bez imalo rezerve posvećen umjetnosti.

Iako bi mu u životu bilo puno lakše da je tija prodati koji od svojih crteža ili slika, a ima je dosta ponuda, nikad nije doša u iskušenje da se odvoji od njih. 

Od svoje dvi ovozemaljske adrese puno draža bila mu je ona „gradejska“.

Zadnji godin uglavnom je tamo i živija. Zna je za sebe reći da je“ knez od Gradejov“. Skoknija bi Miko svako jutro malo do Vodic, do Prvomajske da vidi kako su mu žena Sineva i sinovi Karlo i Martino, pa onda i po dozu kofeina u „gradsku kavanu“, tako je zva Olegov kafić, a prije svega toga obavezno bi svratija i u knjižnicu, makar na minutu, često i sa friško ubranim gradejskim cvićem koje bi uručija Sanji Bekićevoj.

I onda bi to  cviće stavljeno u vazu krasilo stol koji se nalazi na samom ulazu u knjižnicu. 

Obožava je Martinelo i knjige. Od onih napisanih u vrimenu antičkih poeta i filozofa, pa sve do onih iz vrimena njemu najdraže renesanse. Od suvremenika najdraža mu je bila mlada šibenska pjesnikinja Maja Klarić. 

Cijenija je naš Miko i slike drugih autora. Pogotovo svojih kolega iz Likovne udruge „More“. I volija je imati barem po jednu sliku svakog od njih. Sve izložbe postavljene u knjižnici on bi u više navrata dolazija iznova pogledati. I svaki puta bi se divija radovima svojih kolega po kistu i olovci.

I njegova sestra Karmina i rođaci Manuela- Lela i Neven Srdarev ovisnici su o slikarstvu. I ne zna se ko je od njih kvalitetniji. Kako su mu oni rođaci po materinoj strani pretpostavljam da su geni Srdarevih presudili da umjetnost u tolikoj mjeri uđe u njihove živote.   

Još jedna Mikina rodica, a ova je to po strani njegova oca Karla, Jadranka Mihić, već je prije pola godine pripremila katalog za novu izložbu gradejskog majstora koju smo planirali uskoro prirediti u knjižnici. Sad nas je Miko po tom pitanju malo „zeznija“. 

Prije nekoliko godin napustija nas je Miha, a, eto,  jučer i Miko. Sad su to već dvojica renesansnih vodiških slikara koji su odlučili potražiti neke nove motive za svoja slikarska platna. U pravu je Šime kad kaže da je sve manje takvih ljudi.  

Što se Prvomajske ulice i kućnog broja 5 tiče, znam da će me pred njom i ubuduće svakodnevno čekati Mikin mlađi sin Martino. Eh, da znate kako je to tek posebno drago biće! 

U ime mještana Vodica, članova Likovne udruge „More“ i Mikinih prijatelja iz Gradske knjižnice Vodice obitelji izražavam iskrenu sućut'