- Ma neću više doći u Vodice! – šaljivo je Žuti započeo ćakulu. Kako doznaje portal InfoVodice, nije se mogao 'braniti' od poziva na druženje, kave, šake razgovora ili janjetine.

- Šalu na stranu, zaista sam uživao s obitelji ovih 20-ak dana u Vodicama. U ovom gradu i njegovoj okolici se ima mnogo toga za vidjeti i zapravo, svega onog što je nama sada trebalo. Tu imam mnogo dobrih prijatelja, a lokalna hrana i restorani su odlični – kazao je Prosinečki.

U Vodicama ga nije bilo osam godina, ali njegova supruga Vlatka i kćeri tu su se gotovo udomaćile.

- Njeni roditelji tu imaju kuću preko 30 godina, a zbog toga mi znaju dobaciti i da sam vodički zet. Iako je supruga rođena u Zagrebu i tamo je odrasla, njeni roditelji su porijeklom iz Oklaja. Kako ono kažete, Vlaji? – pojašnjava Prosinečki.

Iako smo svjedočili poprilično vrućim danima, to ga nije spriječilo i da posjeti i malo zaigra na balun s mladim vodičkim nogometašima na treningu u Račicama.

- Bilo je lijepo družiti se s vodičkim mališanima. Ono što je najvažnije, popravlja se infrastruktura, rade se tribine, uređuje teren… Kad dođe dvorana, odnosno ozbiljan sportski centar djeca će imati još veću želju za treniranjem – mišljenja je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena.

Naglašava da se klub godinama borio da prvi put uđe u treću ligu što je nevjerojatan pomak, a uz volju i angažman rezultati neće izostati. Pohvalio je i svog dugogodišnjeg prijatelja, Marina Mikšića - predsjednika NK Vodica za dobro vodstvo uz neviđeni entuzijazam.

- Žuti je jednostavan čovik i veliki igrač. Uvijek je spreman pomoći i privilegija ga je poznavati - istaknuo je Mikšić.

Za vrijeme ćakule u jednom lokalnom kafiću prije njegova povratka u Zagreb, pozivi i pozdravljanje ni nisu prestajali. Najčešća pitanja bila su kakav uspjeh predviđa Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji u kvalifikacijama i na samom Svjetskom prvenstvu u Katru, ali i ono skoro važnije – kako vidi Hajduka.

- Dobro su odigrali posljednje dvije utakmice, ali bez kontinuiteta ne ide. Hajduka nažalost nema već 16 godina, a mi smo kao narod preeuforični kad je dobro ili skroz pesimistični kad krene nizbrdo. Nogomet nam je bitna stavka van familije i posla, ali nadam se da će biti bolje. No, gdje bi igrali Champions League? Doći ćemo do toga da ćemo biti domaćini u Budimpešti ili Rumunjskoj – rekao je Prosinečki.

Rad na infrastrukturi je ono što stalno ističe. Nogomet jako promovira Hrvatsku, a njemu smo najmanje dali. Kaže, voljeli bismo nerealne stvari, dok praktički nemamo ni stadiona. 

- Naš talent se ne može objasniti, ali njega neće biti stalno. Uz bolju infrastrukturu, s kojom smo na samom dnu, možda bi imali još 20 – 30 vrhunskih igrača koji bi se s kompjutera i mobitela prebacili u nogomet ili druge sportove. Uz takve uvjete i ovako malu naciju biti treći i drugi u svijetu je fascinantno – napominje Prosinečki.

Kroz svoju veliku karijeru živio je i radio u inozemstvu u kojem ne mogu vjerovati da se kod nas događaju ovakvi rezultati. Što će biti na sljedećem prvenstvu, teško je predvidjeti, ali najvažnije je da reprezentacija može i ide dalje, piše portal InfoVodice. 

Što se tiče njegove profesije, odnosno trenerskog posla nikad nema planova. Želje uvijek postoje, ali kako kaže, vidjet ćemo što realnost nosi. Na Europskom prvenstvu bio je stručni komentator, ali i prema nekim anketama prvi sljedeći odabir navijača za izbornika.

- Iako je lijepo to čuti, o tome nisam razmišljao. U ovom trenutku želim samo da nam Hrvatska igra dobro. Držimo svima palčeve da s Rusijom i Slovačkom, a potom i Slovenijom u Splitu odigraju što bolje. Ponavljam, već je veliki uspjeh da je tako mala zemlja stalno na velikim takmičenjima - zaključio je Prosinečki.