- Brojke se mijenjaju, neki odu, drugi dođu, ali trenutno je to negdje oko 150. Crveni križ skrbi za njih, do rujna su imali pravo na paket humanitarne pomoći dva puta mjesečno, sada je jedanput jer je drugačiji način slanja, ide iz robnih rezervi. Kroz cijelo ovo vrijeme ljudima nastojimo pružiti podršku, od humanitarne, pomoći oko smještaja, do ostvarivanja prava na zdravstveno ili rad. Nastojimo pomoći koliko god možemo da im barem malo olakšamo sve što prolaze – priča nam Tonka Mikulandra, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Šibenik.

Neki od njih koji su svoj privremeni dom pronašli na području naše županije, uspjeli su se zaposliti, ali još uvijek dosta njih ne radi. Jezik je najveći problem, ali sezona donosi prilike za zaposlenje, kaže Mikulandra.

- Još lani djeca su krenula u školu, priviknula su se jer djeci je lakše nego odraslima. Na razini Crvenog križa Hrvatska lani smo imali i set za novi početak za obitelji s više djece. Od posteljine, deka i pribora, sve kako bi im koliko toliko olakšali. Ali svi mi znamo da kad čovjek ostane bez doma i najmilijih, to je nešto nenadoknadivo– kaže.

Svi su oni tu došli s nekom svojom pričom, nažalost, nimalo lijepom. Od ruske invazije prošlo je godinu dana, kraj rata se ne nazire, a mnogi od ovih ljudi više se nemaju gdje ni kome vratiti. Hrvatska ih je primila, pružila pomoć kad je trebalo, ali dom i obitelj nitko ne može zamijeniti.