- Za Žirje sam, nažalost, prvi puta čula kad sam vidjela oglas za posao na burzi rada. Javila sam se na natječaj i kad sam krenula ovamo nisam bila sigurna ni kud dolazim ni što se točno od mene očekuje. U tom sam trenutku imala skoro 28 godina kliničkog staža. Živim na Žirju u stanu iznad ambulante, što mi je omogućio poslodavac i samim tim sam non stop tu osim dva puta godišnje kad odem kući na godišnji odmor. Doktor dolazi 1. i 3. srijedu u mjesecu, ostatak vremena imaju samo mene. Stalnih je stanovnika službeno mislim oko 200, no od proljeća do kasne jeseni, dok ne završi berba maslina, taj se broj umnogostručuje – priča nam Ana koja sve radi u suradnji s doktorom i šibenskim HMP-om.

Ljeti i zimi radni dan joj započinje u 6 sati čišćenjem ambulante jer čistačice nama. Od sedam kreće s radom, zimi su to uglavnom rutinske obrade koje uključuju mjerenja tlaka, GUK-a, pulsa, saturacije, previjanja i slično i razgovor koji je mahom starijoj populaciji koja je tu u zimskom periodu neophodan, kaže nam.

- I zimi ima hitnih intervencija, samo manje. A to je u svako doba dana i noći. Ljeti na otoku bude preko 2000 ljudi i događa se sve! Od običnih bodlji ježinaca i uboda insekata do srčanih i moždanih udara, bolesne djece, trauma, reanimacija.... Moja sezona ovdje zapravo počinje već u rano proljeće kad kreću građevinski i poljoprivredni radovi i ozljede vezane uz njih, a traje do kasne jesen, odnosno do kraja berbe maslina. Ljeto je pogibeljno. Zna se dogoditi da po tjedan-dva ne spavam ni jednu noć u komadu, a novi radni dan opet počinje zorom – priča.

Žirje je otok rajske ljepote i prekrasnih ljudi koji poštuju njezin trud i rad.  Naravno da kad negdje živite steknete i prijatelje, otkriva nam.

- Ljudi su zaista krasni prema meni. Kad sam 12. listopada 2020. prvi puta stupila nogom na otok Žirje dogodila se neka čudna, dosad nepoznata magija. Bila sam potpuno bez očekivanja i s molitvom u srcu da uspijem funkcionirati na meni potpuno nepoznatom terenu.  Neću vam lagati, bila sam uplašena, iako ponešto o struci znam, kad sam čula da ću raditi bez doktora većinu vremena. Strka, zbrka, kaos i prošle skoro tri godine. I dalje sam povremeno uplašena, često zabrinuta, uglavnom nenaspavana i umorna k'o pas, ali sretna!  Jedna od rijetkih stvari koju sam u životu sa stopostotnom sigurnošću znala od malena je da želim pomagati ljudima. Željela sam studirati medicinu, ali život je htio drugačije i ne žalim se. Da ponovno biram odabrala bih isto, i struku i Žirje! Kad si okružen dobrim ljudima, lako je biti dobar – kaže Ana.

Na Žirju je nedavno održana Večera za 5, a sudionici su nagradu odlučili donirati upravo njoj, odnosno ambulanti. Malo je reći da je nju da gesta dirnula.

- Ekipa od pet prekrasnih ljudi se prijavila za snimanje kako bi promovirali otok i odradili su to prelijepo. Zaista na nivou, ali ništa manje od takvih ljudi nisam ni očekivala! Radi se o novčanoj nagradi. Pobjednica Oliva Mučić je dobila 1000 eura, a ostali sudionici po 200. Od dobivenog novca će se kupiti klima uređaji koji su već duže vrijeme pokvareni, a zapravo mi služe kao sustav grijanja. Ovo stvarno znači jako puno jer bez obzira što su zime u Dalmaciji blaže, ipak treba negdje provesti osam sati dnevno i skidati ljude za pregled. Osim klime, kupit će se još nekoliko stvari potrebnih za  bolje funkcioniranje ambulante i što bolju pružanju skrbi pacijentima...

Ana se u otok zaljubila čim je stupila nogom na njega i do dana današnjeg osjećaj je isti. Teško je i zahtjevno, odgovornost je golema, ali iz civilizacije joj ništa ne nedostaje, osim njezinih prijatelja.

- Od lani imamo dućan Reful koji radi čitavu godinu i koji je super opremljen, snalazim se i preko interneta i HP-a. Kad god je to moguće šećem i uživam uz more.  Žirje je do te mjere predivno da ni nakon 30  godina ovdje ne dosadi, a kamoli nakon nepune tri. Obožavam more, mir i tišinu netaknute prirode. Čovjek na otoku shvati koliko je zapravo malo potrebno da bi bio sretan. Kao da se nad njim nadvila neka magična kupola koja nas štiti od negative. Otočani su neobični ljudi. Tvrdi kao kamen na kojem su odrasli, ali ako im date malo ljubavi i pažnje, vratit će vam ju stostruko – kaže nam sestra Ana za kraj.