- Prvi put sam saznala za svoju dijagnozu krajem listopada 2020. godine. Bio je petak. Taj sam dan, kao i svaki drugi obavila sve kod kuće i primila poziv od doktorice da su s transfuzije u Šibeniku analizirali moju krv te da su mi trombociti ekstremno niski i moram hitno doći u bolnicu. U tom trenutku nisam mislila da će se cijeli moj život preokrenuti, doma sam ostavila nedovršeni ručak i krenuli smo na hitnu, priča Mateja Barić za Info Vodice.

Dežurni je liječnik bio upravo hematolog, koji ju je detaljno pregledao te nakon svega rekao kako ima jako bolesnu krv. Nasmijala se, ne shvativši to toliko ozbiljno. Primljena je na internu B, u izolirani dio, nalaze je fotografirala mobitelom nalaze te ih nije ni pogledala dok se nije smjestila u bolničkoj sobi.

- Odmah čim sam došla na odjel primala sam trombocite i krv. U tom vremenu na fotografiji nalaza vidjela sam riječ leukemija. Nakon toga, mislim da sam bila samo malo zbunjena i imala sam nekoliko upitnika iznad glave, ali isto tako nisam ni bila sigurna da je dijagnoza skroz pogođena, s obzirom da sam tek stigla. Sljedeći dan doktor mi je rekao da me šalju u Zagreb, u ponedjeljak ujutro - na Rebro, da će se tamo liječnici najbolje pobrinuti za mene. Nisam mu stigla ni zahvaliti cijelo ovo vrijeme.

Počelo je s osipom

No, vratimo se malo unazad. Inače, Mateja je rodom iz Međimurja te je nakon odrađene sezone početkom listopada na nekoliko dana otputovala kod svoje obitelji. U tom razdoblju pila je tablete za nešto nalik osipu koji je imala po tijelu. Doktorica i ona su mislile da je alergija u pitanju. Pomalo su joj krvarile i desni.

- Kad sam došla nazad u Vodice, imala sam već jako velike probleme s krvarenjem desni, rane u ustima i užasne bolove. Pila sam i po pet ibrufena na dan kako bih mogla jesti. Sve je nalikovalo na herpes i gingivitis. Odlazila sam kod stomatologinje, koja se jako trudila da mi pomogne, no bez uspjeha. Nakon što smo isprobale svašta, stomatologinja je slike poslala svojoj kolegici te su me nakon toga uputili na vađenje krvi. Zapravo je to već bila posljedica niskih trombocita, a uz sve to sam imala povišenu temperaturu neprekidno 10-ak dana.

Na hitnoj je shvatila da uopće nisam primijetila dobar dio simptoma kao što su modrice po tijelu koje su tu mjesecima, otečeni limfni čvorovi na vratu, umor, bolovi u leđima i slično. Prisjetila se i scena kako jedva vozi bicikl...

- U ponedjeljak oko 5 ujutro Sanitet me je iz šibenske bolnice odveo u Zagreb, u KBC Rebro. Cijelo to iskustvo bilo mi je jako neobično, uvijek sam bila naviknuta na to da sam dosta aktivna. Možda svi ljudi ne znaju, no moj partner Aljoša se već cijelo desetljeće bori s više autoimunih bolesti, a jedna od njih je reumatoidni artritis. Ni njemu ni meni nije bilo na kraj pameti da će nam se desiti takva stvar.

Uglavnom je radila sezonski, s obzirom na to da nikad nije išla na studij. S vremenom su se naviknuli na taj ritam, bili su strastveni šetači i zaljubljenici u umjetnost i nekako su uvijek pronalazili ravnotežu u svemu tome.

- U Zagrebu sam imala sternalnu punkciju - nakon analize službeno mi je potvrđena dijagnoza - akutna mijeloična leukemija. Mislim da sam sama dosta dobro prihvatila situaciju i bila spremna na sve. U takvoj situaciji vjerujem da je psihički teže bilo mojoj obitelji i prijateljima, a prije svih Aljoši, koji mi je bio glavna podrška te sam mislila kako se u njegovim očima sigurno rušio cijeli svijet kad se to događalo, iako mi nije to pokazivao, kao ni obitelj - svi su se trudili biti pozitivni i nismo širili paniku, nego smo živjeli dan po dan - vizitu po vizitu.

Cijeli članak pročitajte na portalu INFOVODICE.