- Ljudi nemaju novaca i to je naša realnost. Prošlo ljeto stranci su znali kupiti i po deset tegli, a evo sad u ovom periodu sretna sam ako u danu prodam pet tegli. I trgovački centri su dosta utjecali na sve, preuzeli su posljednjih godina veliku ulogu, a i ljudi ne znaju što je pravi med. Vide natpis 'med' i njima je to dosta. Kupuju tvornički, na kojem piše proizvod na bazi meda. Sve je to legalno, jasno, ali eto. Život se preselio u trgovačke centre dok onaj u gradu polako odumire – priča nam Maša.

Uzgojem pčela počeli su se baviti nakon rata, a odlučili su se na to iz čiste znatiželje. Iskustva nisu imali, suprug se povezao s drugim uzgajivačima, završio pčelarsku školi i tako je počela njihova 'pčelarska priča'.

- Gledajte, trebalo je nešto raditi, nečim se baviti i tako smo krenuli s ovim. Zahtjevan je to posao, nije to samo doći i skupiti med. Mora se voditi briga o čistoći, zdravlju pčela, kontrolirati, košnice se sele u nekom periodu u Liku. Nema tu odmora – objašnjava nam.

Na pijaci kod nje možete pronaći tri vrste meda, domaći sok od metvice, marmelade i domaće čajeve, sve bez 'kemije'.

Posljednjih godina na području naše županije i drugi su se počeli pomalo baviti uzgojem pčela, ali generalno sve je više onih koji se vraćaju na  selo.

- Ljudi se vraćaju zemlji i to je odlično. Sve više je mladih koji su odlučili svoj život graditi na selu. Prije su ljudi sa sela išli po sve u grad, sad se to mijenja. Ali evo,  u gradu ni nema više ništa, sve se nažalost promijenilo. Prođite centrom grada i čim padne mrak nećete nikoga sresti. Nema života, mladi odlaze vani jer ovdje nema posla za njih. Jeftinije je uvesti strance, nego našim ljudima pružiti priliku- kaže nam za kraj.