- Naše obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo 'Marko' osnovano je 2003.godine od strane pokojnog djeda Martina. Po povratku u selo Gradac on je postavio ponovne temelje za početak poljoprivrede koje je kasnije nastavio moj otac Jakov,  a potom preuzeo i ja. Kao što sam rekao, smješteni smo u Gradcu kraj Drniša koji se nalazi u samom srcu Petrova polja, nedaleko od rijeke Čikole. Tu u Petrovom polju i uzgajamo sva naša dobra, te izvodimo magarad na ispašu čije je mlijeko naša primarna djelatnost. Magarad su primorsko-dinarske pasmine te su kao takvi odlično prilagođeni vrućim ljetima i nekada malo hladnijim jutrima u podnožju Svilaje, a to se najbolje iščitava u prinosu i kvaliteti mlijeka koje dobivamo od naših magaradi. Uz to proizvodimo još i krumpir, batat, kupus i  badem koje plasiramo na tržište, te ostatak poljoprivrednih kultura koje većinski koristimo u vlastite svrhe. Na OPG-u radi čitava moja obitelj koja uključuje baku, oca, majku, moja dva brata, te suprugu i malenu kći koja je najnovije pojačanje – priča nam Martin.

Proizvodnjom magarećeg mlijeka počeli su se baviti iz osobnih zdravstvenih razloga gdje je nakon dugog niza godina borbe ukućana sa astmom i alergijama jedini izlaz bio pokušati s magarećim mlijekom. Otac Jakov kupio je prvu magaricu. Učinkovitost mlijeka i ljubav prema tim dobroćudnim i zahvalnim životinjama prešla je u povećanje stada i narasla do poslovanja koje imaju danas. Tržište je dosta specifično i veliko, uglavnom su to ljudi sa zdravstvenim tegobama kao i malena djeca kojima je magareće mlijeko svojevrsni lijek i poticatelj imuniteta. Stalno se trude prilagoditi tržištu i osigurati kupcima najbolje, a njihov OPG danas broji 17 magaradi.

- Rekao bih da je moj poziv da se bavim poljoprivredom bio odavno već zacrtan, ali ne činjenicom da imamo obiteljski posao, već zbog čiste ljubavi koju sam razvio prema poljoprivredi i uzgoju životinja kojima sam bio okružen od malih nogu. Kasnije, po završetku fakulteta, a s obzirom da imamo uhodano poslovanje, odlučio sam se maksimalno posvetiti poljoprivredi koja mi je uz posao i hobi bez kojeg teško mogu zamisliti budućnost – kaže.

Poljoprivreda danas, unatoč svim tehnološkim napredovanjima, i dalje ostaje opterećena velikom količinom papirologije, administracije i zakonskih regulativa koje se bar u našoj državi često međusobno pobijaju, smatra.

- Potrebno je puno uložiti i neprestano biti u toku sa svime kako bi se osiguralo koliko toliko stabilno poslovanje koje je posljednjih godina najviše pogođeno onime na što nažalost najmanje možemo utjecati, a to su klima i vremenska stanja koja često prelaze iz jednih ekstremiteta u druge i time dovode u neposrednu opasnost sve često iz vlastitog džepa uloženo. To je naravno rizik ovakve vrste poslovanja koji vam onda i ne dopušta stopostotnu mogućnost da živite samo od zemlje i životinja – kaže.

Biti poljoprivrednik nije nimalo lagano, ali uz trud, rad i puno volje, može se. U podizanju OPG-a  djedu su najviše pomogli Martinovi otac i majka.

- Uz puno truda i odricanja udarili su temelje našem OPG-u. Vjerujem da iza svakog ovakvog poslovanja, pa i našeg, stoji doslovno puno rada i znoja te vjera i ustrajnost u najbolje rezultate koji će iz svega na koncu proizići. Mogu reći da smo zadovoljni što se tiče potpore države i županije i da potporu imamo. Svake godine se nađe barem neki segment u kojem možemo iskoristiti potporu, a to nam onda uvelike olakšava poslovanje i naravno daje dodatni poticaj u radu – otkriva nam.

Posljednjih godina sve više mladih okreće se zemlji i u ruralnim sredinama grade svoj život. Glavni razlog su, smatra naš sugovornik, životni troškovi u urbanim sredinama, užurbanost i visoke cijene kojima svjedočimo.

- Upravo to je i bila presudna stavka da supruga i ja ipak ostanemo tu na selu i da se nastavim baviti poljoprivredom. Većina mladih u zadnje vrijeme razmišlja u istom smjeru, a razlog su upravo mogućnosti i sloboda koju ruralni kraj nudi. Što se tiče Zagore, usudio bih se reći da smo tek zagrebli ispod površine svih potencijala i blaga koje nam ona nudi. Mogućnosti ima dosta i vjerujem da ćemo u nekim narednim razdobljima upravo svjedočiti procvatu svega usred našeg kamena i krša – kaže nam za kraj.