Da iza vrijednih ruku najčešći stoji ni malo lak život svima je odavno poznato. Baš tako je bilo i s Ivom Vuco. Rođena 1956. godine, nakon završene osnovne škole, vrlo mlada već s 18 godina se udala. Dok su njene školske kolegice završavale više škole i odlazile u veće gradove u potrazi za boljim životom, Ivu je ljubav zadržala u Trilju.

- U Trilju sam živila sa svekrom i svekrvom. U to vrijeme suprug mi je radio u Splitu. Dobila sam ponudu da radim kao čistačica u Hrvatskoj pošti, ali sam morala odbiti taj posao – započela je Iva Vuco razgovor.

Posao nije mogla prihvatiti jer uz troje djece imala je i obveze prema svekru koji je bio 100% invalid, a svekrva bubrežni bolesnik, piše portal Infovodice.

- Tako sam ja bila kući. Vodila sam brigu oko djece, svekra i svekrve, radila kućanske poslove, gojila svinje, bavila se poljoprivredom sve do 2005. godine, kada su preminuli prvo svekrva, a potom i svekar – nastavlja gospođa Vuco.

Kako su u međuvremenu djeca porasla, a ona više nije imala obaveza, zaposlila se u tvrtki Leć d.o.o. na radno mjesto komunalnog djelatnika.

- Došla sam u firmu i poznavala sam samo moju susjedu Jelu Mihaljević. Iako mi na početku nije bilo lako, kolege su me prihvatile kao i ja njih. Radili smo složno; kao jedna prava obitelj. Međusobno smo si pomagali, ne samo na poslu već i privatno – dodaje gospođa Vuco.

Tako je Iva 13 godina vodila brigu o čistoći Plave plaže u Vodicama. Bio je to za nju jedan lijepi period radnog vijeka, ali i života.

Mada nije bilo ni najmanje lako ustajati svako jutro u 3.30, te potom 2 km hodati pješice do radnog mjesta, posebno u ljetnim mjesecima, kada bi i dva puta dnevno dolazila na plažu; ustrajnost, vrijednost i strpljenje doveli su Ivu do Priznanja za najboljeg komunalnog redara 2015. godine.
 

Cijeli članak pročitajte na portalu Infovodice.