- Na cijelom otoku ima oko dvije stotine ljudi, imamo čak nekoliko dućana, a liječnik nam dolazi dva puta tjedno po sat, sat i pol. To je stvarno nedovoljno, a puno veći problem su hitni slučajevi jer hitna pomoć nekad se čeka i više od dva sata, ovisno o prijevozu. Pomoglo bi kad bi imali jedan brzi brod koji bi bio na raspolaganju 24 sata jer ovako se stvarno izgubi puno vremena. Mi smo blizu kopna, za pet minuta smo u Vodicama, ali kad imaš situaciju u kojoj je potrebna brza reakcija, osjećaš se kao da si na Palagruži – priča nam Helena, knjižničarka po struci.

Helena ima dvoje djece od 6 i 9 godina, a za život na otoku uvijek će kazati da je njoj puno ljepše zime jer ljeti je postane kaotično. Ponekad je malo izazovno, djeca idu na slobodne aktivnosti na kopnu, ali snalaze se.

- Razvozimo kako znamo, kćer ide u Glazbenu školu u Šibeniku, sin na taekwando u Vodicama. Nije jednostavno kao nekome u gradu, ali sve se može uz dobru organizaciju. Dogodi se da zbog nevremena nema brodske linije, ali nije tako često. Nekoliko puta godišnje. Imamo i svoj brod pa smo za par minuta u Vodicama i onda autom gdje treba – objašnjava nam.

Helenin suprug je s Prvića, kao i ona, ali je živjela u Šibeniku. Ipak, od djetinjstva je tu provodila svaki slobodan trenutak i bilo im je prirodno i ostati ovdje.

- Za sad ne razmišljamo o životu u gradu, ali nikad ne reci nikad. Tko zna gdje će nas život odvesti. Djeca isto vole živjeti tu, imaju nekoliko vršnjaka i vole prirodu i slobodu. Život na otoku ima svoje prednosti i mane, a najveća prednost su mir i priroda. A kao manu istaknula bih nedostatak brže linije do Šibenika – otkriva nam.

Posljednjih godina otoci su doživjeli veliki boom među turistima, posebno ovi manji. Na pitanje kako lokalci gledaju na to i ima li to i negativnih strana, Helena kaže da na to pitanje nema odgovor.

- Živi i pusti druge da žive - kratko je prokomentirala.

Činjenica je da je Hrvatska posljednjih desetljeća zabilježila pad broja stanovnika, posebno na otocima i u zaleđu. Što bi trebalo napraviti da se ljude privuče na otoke, pitali smo je.

- Mislim da ljudi ne dolaze ovdje živjeti jer je cijena nekretnina  prevelika. Po meni je to najveći problem. Ne možeš si priuštiti, ne znam 300-400 tisuća eura za kuću. A nema baš ni za iznajmiti jer iznajmljivači ljeti zarade u dan dva onoliko koliko bi zimi za mjesec dana pa se nitko ne želi maltretirati s podstanarima cijelu godinu – kaže nam za kraj.

Prednost života na otoku je mir, ali tu je i činjenica da su otočani nekako međusobno posebno povezani. Bez puno riječi priskočit će u pomoć susjedu jer isto to će on i njima napraviti kad zatreba. Ima grad puno prednosti, ali otok i dalje ima više, barem u Heleninom slučaju.