- Profesorica sam engleskog jezika i književnosti, sa završenim postdiplomskim studijima u Italiji, s temom međunarodnog poslovanja. Radno iskustvo u civilizaciji, kako to volim nazvati, a odnosi se prije dolaska u Radučić, završila sam na mjestu vođenja projekata financiranih od strane EU, u organizaciji ARCI u Rimu. Odmah nakon toga mi je motika uletjela u ruke. Zvuči poetično, ali iako je zaista fizički naporno, ima to svoju draž i filozofiju. Rekli bi mudri ljudi, daleko je zemlja i treba se sagnuti. Paolo je svoj uredski posao završio na poziciji IT i marketing menadžera, i odijelo zamijenio gumenim čizmama , i evo baš ovo su bile osnove naše 'farm to face' kozmetike. A zašto sve to?  Zato što smo znali da sreću treba tražiti, i tamo gdje je prepoznaš, dati joj priliku da i procvjeta – priča nam.

U Radučić je kao dijete dolazila u posjet baki i djedu, prije sedam godina tamo su izgradili kuću, te nakon toga registrirali OPG za uzgoj ljekovitog bilja.

Isprva su bili 'nosioci motike', a sada, nakon realizirana dva projekta 'Programa ruralnoga razvoja' uspjeli su dobiti sredstva za poljoprivrednu mehanizaciju kao i za izgradnju i opremanje laboratorija po najnovijim principima. Sektore aromaterapije, prirodne kozmetike, uzgajanja i prerade ljekovitoga bilja proučavali su kako u Hrvatskoj, tako i u Italiji i Francuskoj, pojasnila nam je.

- Tijekom malo više od 10 godina postigli smo to da smo drugi najbolji mladi poljoprivrednik Hrvatske, naši proizvodi su u više od 120 trgovina, a dio smo i projekta 'Startaj Hrvatska' –govori nam vlasnica OPG-a koja je dokaz da je uz jasnu viziju moguće započeti iz početka.

Iz grada koji broji oko 2,8 milijuna preselili su u selo s njih dvjestotinjak, ali odluku nisu požalili. Tko je zaista iskusio pravi mehanizam velikog grada, i nakon toga seoska jutra, buru zimi, cvrčke ljeti, nepregledni rad u polju, nikad se ne bi vratio u grad, kaže nam.

- Naravno, ne živimo mi kao da smo na konstantnom godišnjem odmoru, ali sigurno svaki dan završavamo sa zadovoljstvom koje tamo nismo imali. Prednosti života na selu su prosto u tome da je život zaista u našim rukama, i dobre i loše stvari. Kontakt s prirodom je nešto što nam je urođeno, i jednostavno nas u kratkom roku vraća u neki naš iskonski balans duše. Imamo četverogodišnju kćer Viktoriju, po kojoj smo i nazvali liniju kozmetike, ali iako živimo u mjestu gdje nema puno djece, ništa joj ne nedostaje. Dapače, Viktorija ide svaki dana u vrtić, i par puta tjedno i na gimnastiku, a kad se vrati kući čeka je krdo životinja od magaraca, pasa, konja, sokolova tako da smo joj za sada popunili kapacitete za socijalizaciju s raznim živim bićima. Nedaleko od nas u Radučiću ima još djece, tako da ima i tu opciju za igru – pojašnjava nam.

Suprug Paolo je rođeni Talijan, jaz kultura i prilagođavanje pratio je, prisjeća se, čitav niz problema, ali i anegdota, ali kada sve sumiraju sa sigurnošću danas mogu kazati da nisu pogriješili što su preselili u Radučić.

- Kad se upoznaje s nekim, obično naglasi da nema govornu manu nego da je Talijan. Malo šale! Paolo je super savladao jezik, i odlično se adaptirao na sve što Radučić pruža. Nakon menadžerskih poslova, odlično se snašao u ulozi poljoprivrednika, traktor zove Ferrari, pa se kroz polje može čuti nadaleko kako raspali muziku, upali cigaru i uživa u obradi zemlje. On ima tu sreću da je svakog dana i na farmi magarica, pa pokriva i taj 'sektor' našeg poslovanja.  Inače obožava astronomiju, pa je noću među teleskopima i zvijezdama. Kaže da je Radučić raj za posmatranje ostalih planeta i sazviježđa – priča nam.

Rim i dalje redovno posjećuju, Paolo voli svoj grad, no sada u njega ide kao turist i to mu je, kako kaže, sasvim dovoljno. Njegovi često dolaze ovamo i oduševljeni su i mjestom i ljudima.

Smilje, farma magaraca, laboratorij za proizvodnju prirodne kozmetike…što je sljedeće, pitamo je.

- Dosta toga smo razvili u kratkom vremenskom periodu, i zaista imamo još velikih planova. Za sada radimo na proširivanju kozmetičke linije s magarećim mlijekom, i to je dug proces jer svaki proizvod mora proći brojna laboratorijska testiranja. Međutim osim uzgoja sirovina, proizvodnje kozmetike, od skoro smo otvorili vrata našeg OPG-a i grupnim posjetama. Pa je moguće obići sve to što radimo i osvježiti se u našem veselom prostor. Kad sve to zbrojite, nema praznog hoda u našem životu, ali snaga se crpi upravo iz toga što uživamo u onome što radimo – govori nam Brankica.

Posljednjih desetljeća mladi su masovno napuštali sela, ali zadnjih godina nekako je sve više ovakvih priča gdje mladi ljudi život u gradu mijenjaju seoskim, pokreću svoj posao.

- Bez sumnje to je već sada trend! Stereotipno mišljenje o selu kao mjestu gdje nema civiliziranog života, sve više gubi smisao. Radi se samo o tome da trebate zasukati rukave i primiti se posla, a kad je posao realizacija sna – pa 'ko na to ne bi pristao – kaže nam za kraj.