To je, ispostavilo se, u kozjem svijetu prilična rijetkost budući da svjetlo dana u najvećem broju slučajeva odjednom ugledaju dva kozlića. Rijetkost su i tri, a četiri su prava sreća, kaže Roko. 

Na dan kad se u Šibenik slila državna politička elita otvoriti ABC centar, za koji je premijer Plenković rekao da je 'zamašnjak poduzetništva u županiji i cijeloj Dalmaciji', mi smo se zaputili u Kistanje vidjeti taj rijedak kozji podmladak.

Na imanju Roka Palića zatekli smo ukupno šest koza i njihove mladunčadi, desetke koka, pedesetak golubova, pet praščića, kobilu Anđelu, kangalku Melaniju i border collije Lajku i Malu.

OPG-ovac planira tu zajednicu proširiti kupovinom još jedne krave i dvadesetak koza, kako bi se u potpunosti mogao posvetiti životu na selu.

-Ovo je moja terapija, moj život. Od života u gradu čovjek oboli. Da sam u Zagrebu već bih završio u ludnici. Meni nema ništa ljepše nego s Anđelom odjahati par sati na Krku – priča Roko dok obilazimo njegovo blago.

Od svih životinja, jedino od golubova nema nikakvu korist. Njih drži samo zbog gušta. To su prevrtači, govori, ne može ih se niti trenirati. 

Od kozjeg mlijeka, kojeg u vrijeme kad nema kozlića ima i po 13 litara dnevno, njegova obitelj proizvodi sir, a jaja se skupi bar deset dnevno. Baš sutra trebalo bi mu se izleći pedesetak pilića iz jaja koja se u inkubatoru griju na ugodnih 40,5 stupnjeva, a čeka i još nekoliko novih kozlića. Jarca, kaže, nema, on dođe sa susjednog imanja na posudbu obaviti ljubavni posao. 

Petogodišnja koza Bella još do sada nikad nije imala četvorke, hvali se Roko tom rijetkošću. 

- Sama ih donijela na svijet u nekoliko sati. Nije trebalo zvati veterinara u pomoć, ali ja sam, jasno, bio s njom – priča vlasnik kistanjskog OPG-a.

Ta će četiri jučer ojarena ženska kozlića ostaviti za mlijeko i rasplod, ali te sreće, nažalost neće biti pet praščića iz susjednog zdanja na imanju. Sada im je nekoliko mjeseci, a kada dođu do željene kilaže, tri će u prodaju a preostala dva pod nož. 

-Je li mi žao? A gledajte, žao mi je, nije to lako napraviti, ali životinja je za to stvorena. Dobro oni žive dok im ne dođe vrijeme – smatra Roko.

Žalosti ga, dodaje, odnos države prema malim proizvođačima, poljoprivrednicima i stočarima. Dobra su mjesta u politici, kaže, zauzeli podobni umjesto sposobnih pa je do novca za potpore na natječajima teško doći. On sam, kaže, javljao se na njih više, ali još nikad nije ništa dobio.

-Sve u svemu, zadovoljan sam ja životom ovdje. Ima nas u Kistanjama oko tisuću i pol, ali moja djeca nisu zadovoljna. Kćer mi ima fakultetsku diplomu, magistra je hrvatske književnosti a radi u Studencu za tri i po' tisuće kuna. To je žalosno, za mnoge školovane posla nema – zaključuje Roko.