– U okviru ovog programa njima je omogućeno i da se školuju za gerontodomaćicu tako da svaka od njih ima i potvrdu o završenome tečaju za gerontodomaćinstvo, na taj način su stekle nova znanja i vještine i time će biti konkurentnije na tržištu rada. U projektu smo do sad imali sve skupa 36 krajnjih korisnika, a trenutno ih je 28 i potrebna im je pomoć u vidu dostave potrepština, lijekova, te pomoć u kućanskim poslovima – rekla nam je za Murter News voditeljica projekta Antonija Jakoplić.

Tako to funkcionira na papiru, a znatiželja o ovom hvalevrijednom projektu koji starijim Murterinima olakšava i ispunjava dane odvela je novinare u posjet krajnjoj korisnici Luci Mudronji koju smo zatekli sa svojom gerontodomaćicom, ma slobodno možemo reći, prijateljicom Renatom Cimbulek.

– Meni je moja Renata jako dobra, napravi mi sve što meni triba pa i zapivamo, neznam ni jednu riječ koju bi ja naglasila. Sve se lijepo dogovaramo, ona meni dojde uvik. Nemam ti ja nikoga osim moje sestre, bile smo samo dvi u obitelji, ona mi isto dođe, al ima ona svoju familiju žive u Goričinam – priča nam Luce te dodaje kako Renatu ‘našu murterku i našu betinku’, gleda i kao svoju drugu sestru jer je svaki dan kod nje.

Renata, ima sve skupa pet štićenika, kako od milja kaže ‘svoje četiri bakice i jednog dedeka’, a u sklopu projekta, zajedno sa još četiri žene završila je edukaciju za gerontodomaćicu.

– Ja sam baš bila u ciljanoj skupini za zapošljavanje, starija od 50 i ostala bez posla, dala sam otkaz, a fale ti još neke godine do penzije, tko će mene primiti di raditi. Ovo je baš zgodan poslić. Osjećam da ispunjavam i sebe i svoje ‘starčiće’ – pojašnjava vesela Renata.

Projekt je započeo 5. rujna 2020. godine, čak pola godine kasnije od planiranog zbog situacije s koronavirusom, ipak je Luce, kao i ostali krajnji korisnici, najugroženija skupina, pa se i danas sva njihova druženja odigravaju uz poštivanje elementarnih epidemoloških mjera.

– Malo joj iscipam drva, pa joj napunim priremim da ima, popijemo kavu svaki dan kad dođem- čeka mene ovdje već kavica. Pa lijepo popričamo, malo se jedna drugoj izjadamo, nasmijemo, a i zapjevamo. Društvo je njima važnije od svega. Često je pitam šta ćemo danas, da joj dam ruku za nešto, a ona meni kaže ‘ništa ništa’ samo mi tu sjedni i da popijemo kavu, da porazgovaramo – priča Renata koja Lucu poznaje cijeli život jer Luce je godina njene majke.

Žene zaposlene na projektu imaju radno vrijeme, ali ponekad i rade izvan njega ali i vikendima.

– Imamo radno vrijeme, ali evo jučer sam je u 5 uri popodne odvela u ambulantu, nije da se ja ubijem od posla, pa mi ne može biti ni teško da ne mogu to napraviti. Jednu drugu ženu sam nekidan vodila u Vodice na autobus. Nije mi problem ako nešto treba, ako ostane bez lijeka kako meni može biti problem otići do apoteke i donijet joj ga? – pita se Renata te ističe kako to nije svakodnevno, već iznimno, tek par puta mjesečno.

Voditeljica projekta Antonija kazala je kako sve zaposlene žene tako razmišljaju i ističe koliko joj je to drago, svi korisnici se baš u potpunosti mogu osloniti na njih, imaju osjećaj da nisu sami  i to je prava bit cijelog ovog projekta.

Vrijednost projekta je  1.152.103,00 kuna i financiran je u stopostotnom iznosu sredstvima Europske Unije iz Europskog socijalnog fonda. Korisnik je Općina Murter-Kornati uz patnere – Centar za socijalnu skrb Šibenik i Područni ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Šibenik.

Cijelu priču pročitajte na portalu Murter News.