No, koliko je to daleko od istine? I mogu li patogeni koji su smrznuti tisućljećima isplivati na površinu otapanjem leda i uništiti moderne ekosustave? Ta je mogućnost, zapravo, prilično realna, piše Science Alert, a prenosi portal N1.

Godine 2003. bakterije su oživljene iz uzoraka uzetih iz leda starog više od 750.000 godina, a 2014. divovski “zombi” virus Pithovirus sibericum oživio je iz 30.000 godina starog sibirskog permafrosta.

Nadalje, 2016. godine izbijanje antraksa (bolest koju uzrokuje bakterija Bacillus anthracis) u zapadnom Sibiru pripisano je brzom odmrzavanju spora B. anthracis u permafrostu. Ubio je tisuće sobova i pogodio desetke ljudi.

Nedavno su znanstvenici otkrili izvanrednu genetsku kompatibilnost između virusa izoliranih iz jezerskih sedimenata na Arktiku i potencijalnih živih domaćina.

Zemlja se zagrijava spektakularnom brzinom, i to do četiri puta brže u hladnijim regijama kao što je Arktik. Procjene sugeriraju da možemo očekivati da će četiri sekstilijuna (4 000 000 000 000 000 000 000) mikroorganizama biti oslobođeno od topljenja leda svake godine. To je otprilike jednako procijenjenom broju zvijezda u svemiru.

A koliko je to rizično za moderne ekosustave? U novoj studiji objavljenoj u časopisu PLOS Computational Biology, stručnjaci su izračunali ekološke rizike koje predstavlja oslobađanje nepredvidivih drevnih virusa.

Kako piše Science Alert, simulacije pokazuju da bi 1% simuliranih ispuštanja samo jednog uspavanog patogena moglo uzrokovati veliku štetu okolišu i rasprostranjen gubitak organizama domaćina diljem svijeta.

U svojim izračunima su koristili softver nazvan Avida za izvođenje eksperimenata koji su simulirali otpuštanje jedne vrste drevnog patogena u moderne biološke zajednice, a potom su izmjerili utjecaj tog patogena na raznolikost modernih bakterija domaćina u tisućama simulacija.

Invazivni patogeni često su preživjeli i evoluirali u simuliranom modernom svijetu. U oko 3% slučajeva patogen je postao dominantan u novom okruženju. U najgorem (ali još uvijek sasvim mogućem) scenariju, invazija je smanjila veličinu zajednice domaćina za 30% u usporedbi s kontrolnim skupinama.

S ogromnim brojem drevnih mikroba koji se oslobađaju u stvarnom svijetu, takve epidemije predstavljaju značajnu opasnost, upozoravaju.

Otkrića znanstvenika sugeriraju da bi ova nepredvidiva prijetnja koja je do sada bila ograničena na znanstvenu fantastiku mogla postati snažan pokretač ekoloških promjena.

Ipak, nisu modelirali koliki bi rizik ovakav scenarij predstavljao za ljude. No, činjenica da bi se patogeni koji “putuju kroz vrijeme” mogli ponovno pojaviti i ozbiljno degradirati zajednicu domaćina već je zabrinjavajuća.

Poznati virusi kao što su SARS-CoV-2, ebola i HIV vjerojatno su se prenijeli na ljude putem kontakta s drugim životinjama domaćinima. Stoga je vjerojatno da bi virus koji je nekoć bio okovan ledom mogao ući u ljudsku populaciju zoonoznim putem.

Iako je vjerojatnost da će se patogen pojaviti iz topljenja leda i izazvati katastrofalna izumiranja mala, rezultati ovih stručnjaka pokazuju da ovo više nije fantazija na koju se ne bismo trebali pripremati.