Oholost i skromnost

Zašto muškarci misle da su pametniji nego što jesu, a žene podcjenjuju svoj IQ?

Znanost   |   Autor: ŠibenikIN   |   24.03.2022 u 16:19

  Ilustracija/Pixabay
Kada ih se pita da procijene vlastitu inteligenciju, većina ljudi reći će da su iznad prosjeka, iako je to statistički malo vjerojatno. To je normalna, zdrava pristranost koja se također primijeti kad se pojedince pita koliko su iskreni, koliko dobro voze i tako dalje. Uzorak je toliko čest da je postao poznat kao "efekt iznadprosječnosti".

Nedavno objavljena studija proučavala je koliko stabilno muškarci i žene procjenjuju svoju inteligenciju. Studija je pozornost obratila i na generalno samopouzdanje i tradicionalno muške i ženske karakterne crte, piše Neuroscience News.

Studija je pokazala da je najsnažniji pokazatelj precjenjivanja vlastitog IQ-a biološki spol, a potom psihološki rod. Netko tko je rođen kao muškarac i/ili posjeduje snažne muške crte osobnosti povezuje se s precijenjenom slikom o vlastitoj inteligenciji.

Muška oholost i ženska skromnost

Unatoč generalnoj tendenciji ka precjenjivanju vlastite inteligencije, ipak postoje razlike među pojedincima. Neki ljudi sumnjaju u vlastiti intelekt, dok drugi uvelike precjenjuju svoje talente. Ipak, muškarci generalno smatraju da su uvelike pametniji nego što zaista jesu, dok žene sebe procjenjuju mnogo skromnije.

Rezultati studije odgovaraju rezultatima ostalih sličnih istraživanja. Psiholog Adrian Furnham je taj fenomen nazvao „problem muške oholosti i ženske skromnosti“, a on se primjećuje u mnogim kulturama svijeta.

Zašto muškarci sami sebe vide toliko pametnijima, dok žene redovito podcjenjuju svoju inteligenciju?

Ne postoje rodne razlike u kvocijentu inteligencije

Psiholozi i oni koji proučavaju inteligenciju jednoglasno se slažu: nema razlike između muškaraca i žena u rezultatima IQ testova. „Pametniji spol“ ne postoji. Ipak, ova predrasuda pokazala se kao pogrešna tek kad su znanstvenici osmislili objektivna mjerila procjene inteligencije.

Kroz povijest, smatralo se da su žene intelektualno inferiorne jer imaju nešto manje lubanje. Istom logikom bi inteligencija slonova bila nemjerljivo veća od ljudske! Veće nije ujedno i bolje kad govorimo o veličini mozga.

Tijekom prošlog stoljeća uvelike su se promijenili rodni stereotipi. Danas, kada ih se eksplicitno upita, većina ljudi reći će da su muškarci i žene podjednako inteligentni. Otvoreno prihvaćanje rodnih stereotipa po pitanju inteligencije rijetko je u većini zemalja.

Ali postoji velika razlika u implicitnim vjerovanjima o rodu i intelektu. Indirektna, prikrivena prihvaćanja rodnih stereotipa još uvijek su vrlo raširena.

U klasičnoj psihološkoj studiji, istraživači su pitali roditelje da procijene inteligenciju svoje djece. Majke i očevi su svoje sinove smatrali mnogo inteligentnijima od kćeri, a to istraživanje davalo je iste rezultate u različitim kulturama diljem svijeta.

Očekivanja roditelja mogu igrati vrlo važnu ulogu u stvaranju slike o vlastitoj inteligenciji u djece, a također se temeljem njih mogu predvidjeti kasniji akademski uspjesi.

Rodne razlike u razini samopouzdanja također su bitan faktor, s obzirom na to da ljudi s višom razinom samopouzdanja vide sve aspekte svog života, uključujući intelektualne sposobnosti, mnogo pozitivnije. Djevojke i žene svoje samopouzdanje ocjenjuju mnogo nižim od muškaraca i dječaka. Ta razlika pojavljuje se u ranoj adolescenciji, prenosi N1.

Koji su rezultati studije?

Sudionici studije upitani su da procijene vlastiti IQ nakon što im je objašnjeno kako se ocjenjuje inteligencija. Prosječan rezultat je 100 i istraživači su pokazali sudionicima da dvije trećine (65 posto) ljudi ostvaruju rezultate između 85 i 115 bodova.

Studija se od uobičajenih razlikovala u tome što su istraživači sudionicima rekli da će IQ test riješiti tek nakon što najprije procijene vlastiti kvocijent inteligencije. To je maknulo mogućnost hvalisanja i pretjeranih procjena i dozvolilo istraživačima da testiraju točnost samoprocjene muškaraca i žena.

Sudionici su također ispunili test općeg samopouzdanja i takozvani Bem Sex-Role Inventory, upitnik koji mjeri razine muških i ženskih osobina u pojedinaca. Hipoteza je bila da će psihološki rod (posebice prisutnost muških osobina) biti bolji prediktor samoprocjene nego biološki spol (muški ili ženski pri rođenju).

Uzorak je pokazao srednje vrijednosti od 107.5 bodova. Kao što je bilo očekivano, to je nešto više od prosjeka.

Istraživači su na početku pregledali točnost samoprocjena sudionika, jer je postojala mogućnost da jedan rod (ili muški ili ženski) ima potpuno nerealne procjene sposobnosti. Uspoređujući samoprocjene s rezultatima testova, postalo je vidljivo da su rezultati konzistentni, ali razlika je bila u tome da su muškarci češće precijenili svoj IQ, dok su ga žene češće podcijenile.

Potom su istraživači ispitali najjače prediktore samoprocjene inteligencije. Rezultati su pokazali da je biološki spol ostao najsnažniji faktor – muškarci su svoj IQ procjenjivali višim nego žene svoj. Ipak, psihološki rod se također pokazao kao snažan prediktor – pojedinci s jače izraženim tradicionalno muškim osobinama, bez obzira na spol, procjenjivali su vlastitu inteligenciju višom nego što su pokazali rezultati (važno je napomenuti da za ženske osobine ta povezanost ne postoji).

Jaku ulogu, pokazali su rezultati, igra i generalno samopouzdanje. Kao što je ranije navedeno, muškarci su općenito samopouzdaniji od žena.

Zašto je to važno?

Edukacijski psiholozi posvećuju veliku pažnju intelektualnom samopouzdanju jer je ono često samoispunjavajuće proročanstvo: ako mislite da nešto ne možete, nećete ni pokušati.

Kada djevojke podcjenjuju svoju inteligenciju u školi, često će odabrati manje izazovne predmete – pogotovo u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (takozvani STEM predmeti). Te odluke ograničavaju njihovo obrazovanje i odabir karijera nakon školovanja.

Ovakve rodne razlike mogu djelomično objasniti nejednakost u plaćenosti i uspjehu pri pregovaranju s nadređenima.

Ako želimo da djevojke sudjeluju u rješavanju kompleksnih društvenih problema i budu plaćene jednako kao i njihovi muški vršnjaci za isti posao, moramo raditi na tome da im podignemo ambicije i samopouzdanje. To počinje s roditeljskim očekivanjima u ranoj dobi i brisanju rodnih razlika u samopouzdanju između djevojčica i dječaka.

Ne bi li bilo dobro kad bismo, kao roditelji, učitelji i društvo u cjelini, mogli izgraditi samopouzdanje naših djevojčica i mladih žena na razinu gdje vjeruju u sebe i nisu opterećene takvim sumnjama?

Podijeli:        

// PROMO


// IZ KATEGORIJE

//   FOTO GALERIJE

//   VIDEO