Od 1950-ih, etikete su se mijenjale, a pojmovi poput “sociopatskog poremećaja ličnosti” zamijenjeni su antisocijalnim poremećajem ličnosti, što je ono što danas imamo, prenosi N1.

Osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti ima stalno nepoštovanje prava drugih.

To uključuje kršenje zakona, laganje, impulzivno ponašanje, sudjelovanje u tučama, neodgovorno ponašanje i ravnodušnost prema posljedicama svojih djela, piše Science Alert.

Odjeljak u DSM-u o antisocijalnom poremećaju osobnosti spominje osobine psihopatije (i sociopatije).

Drugim riječima, prema DSM-u, te su osobine dio antisocijalnog poremećaja osobnosti, ali same po sebi nisu mentalni poremećaji.

Američki psihijatar Hervey Cleckley dao je prvi formalni opis osobina psihopatije.

Svoj je opis temeljio na kliničkim promatranjima devet muških pacijenata u psihijatrijskoj bolnici.

Prepoznao je nekoliko ključnih karakteristika, uključujući površinski šarm, nepouzdanost i nedostatak kajanja ili srama.

Kanadski psiholog, profesor Robert Hare, usavršio je ove karakteristike naglašavajući interpersonalne, emocionalne i životne karakteristike, uz antisocijalna ponašanja navedena u DSM-u.

Kada spojimo sve te podatke, možemo reći da psihopat manipulira drugima, pokazuje površinski šarm, grandiozan je i stalno obmanjuje.

Emocionalne osobine uključuju nedostatak emocija i empatije, ravnodušnost prema patnji drugih i neprihvaćanje odgovornosti za posljedice svog ponašanja.

Na kraju, psihopat se lako dosađuje, iskorištava druge, nedostaju mu ciljevi i stalno je neodgovoran u svojim djelima.

A što je sa sociopatom?

Pojam sociopat prvi se put pojavio 1930-ih, a pripisuje se američkom psihologu Georgeu Partridgeu.

Akademici su često koristili pojmove sociopat i psihopat naizmjenično. No neki su preferirali pojam sociopat jer su smatrali da javnost ponekad brka riječ psihopat s psihozom.

“Poremećaj sociopatske osobnosti” bio je pojam korišten u prvom izdanju DSM-a iz 1952. godine.

To je bilo u skladu s tadašnjim uvjerenjem da su antisocijalna ponašanja u velikoj mjeri proizvod društvenog okruženja i da se ponašanja ocjenjuju devijantnima samo ako krše društvena, pravna i/ili kulturna pravila.

Neki od ovih ranih opisa sociopatije više su u skladu s onim što danas zovemo antisocijalnim poremećajem ličnosti.

Drugi se odnose na emocionalne karakteristike slične Cleckleyjevom opisu psihopata iz 1941. godine.

Ukratko, različiti su ljudi imali različite ideje o sociopatiji, a čak i danas sociopatija je manje definirana od psihopatije.

Dakle, ni danas ne postoji jedinstvena definicija sociopatije. No, općenito, njezina antisocijalna ponašanja mogu biti slična onima koje vidimo kod psihopata.

Tijekom desetljeća, pojam sociopatija ispao je iz upotrebe. Od kasnih 60-ih, psihijatri su umjesto toga koristili pojam antisocijalni poremećaj ličnosti.

Rođeni ili stvoreni?

I “sociopatija” (ono što danas zovemo antisocijalnim poremećajem ličnosti) i psihopatija povezane su s velikim rasponom razvojnih, bioloških i psiholoških uzroka.

Na primjer, osobe s osobinama psihopatije imaju određene razlike u mozgu, osobito u regijama povezanim s emocijama, inhibicijom ponašanja i rješavanjem problema.

Također se čini da imaju razlike povezane sa svojim živčanim sustavom, uključujući smanjen broj otkucaja srca.

Međutim, sociopatija i njezina antisocijalna ponašanja proizvod su nečijeg društvenog okruženja i imaju tendenciju pojavljivati se u obiteljima.

Ta ponašanja povezana su s fizičkim zlostavljanjem i sukobima u obiteljiilni.

U općoj populaciji, psihopatija je povezana s ovisnošću o drogama, beskućništvom i drugim poremećajima osobnosti.

Neka su istraživanja čak pokazala da je psihopatija predvidjela nepoštivanje mjera tijekom pandemije COVID-19.

Ni psihopatija ni sociopatija nisu klasificirane kao mentalni poremećaji u formalnim psihijatrijskim dijagnostičkim priručnicima.

Oboje su osobine ličnosti koje se odnose na antisocijalna ponašanja i povezane su s određenim interpersonalnim, emocionalnim i životnim karakteristikama.

Psihopatija se smatra genetski, biološki i psihološki utemeljenom, što nekoga stavlja u veći rizik da krši prava drugih ljudi.

No, sociopatija je manje jasno definirana, a njezina su antisocijalna ponašanja rezultat nečijeg društvenog okruženja.

Od ove dvije, psihopatija ima veću korisnost u identificiranju nekoga tko će najvjerojatnije nanijeti štetu drugima.