Svoju analizu o razlozima zašto je tako teška i još uvijek neuspješna potraga znanstvenika za lijekom protiv covida-19, dakle ne govori se o cjepivu, nego baš o sredstvu za izlječenje oboljeloga, urednica Znanosti na portalu Der Spiegela Julia Köppe započela je citiranjem specijalista pulmologa Cihana Celika iz Darmstadta koji joj je u intervjuu na početku pandemije u travnju 2020. kazao:

“To nisam vidio niti kod jedne druge bolesti.”

Liječnici diljem svijeta u svojim su prvim susretima s oboljelima od covida govorili suštinski isto, opisujući “podmuklost” ove pandemije.

“Happy hypoxia” uopće nije sretna

Jedan od niza zbunjujućih detalja ove bolesti je, navodi Köppe, i to što se često događa da se teško oboljeli čine da su relativno dobrog stanja, premda su im već poodavno pluća tako zahvaćena da ne primaju dovoljno kisika. A odjednom se naglo srozaju, u kratkom roku završe na respiratoru, prenosi N1.

“Stručnjaci taj fenomen nazivaju ‘happy hypoxia'”, piše Köppe o onome što se može prevesti kao “sretna hipoksija”, odnosno kao “sretan manjak kisika”.

Ona dalje objašnjava da bi pronalazak lijeka protiv covida značio, ne samo to da bi se naglo dramatično smanjila smrtnost, da se ne govori o trajnim posljedicama, nego bi bolnice konačno prestale biti preopterećene.

Međutim, virus je nešto doista posebno, riječ je općenito o organskoj strukturi koja čak nema niti vlastiti metabolizam, koja se nije u stanju sama razmnožavati, nego prodire u stanice i navede ih da ona proizvodi njegove kopije.

To je i razlog zašto se znanstvenici ne slažu već niti oko toga je li uopće riječ o obliku života. Kod bakterija je neusporedivo lakše, osim ako je riječ o sojevima koji su otporni na antibiotike.

Jedan od razloga zašto danas, generalno gledajući bez obzira na mutacije koronavirusa, u bolnicama danas covid ubija nešto manje ljudi nego na početku pandemije, jest to što su liječnici u međuvremenu naučili koji lijekovi mogu pomoći pacijentima. Deksametazon, heparin, sredstva protiv astme…

Različita sredstva kod različitih pacijenata nerijetko znače razliku između života i smrti u ovisnosti o simptomima. Problem je, međutim, u tome što nije riječ o lijekovima koji napadaju virus, nego o sredstvima koja ublažavaju simptome, pomažući organizmu oboljeloga da se othrva koronavirusu i tako ozdravi.

Određeni postojeći antivirusni lijekovi primjenjuju se, primjerice, kako bi se spriječilo koronavirus da uopće krene prodirati u stanice. No, nešto što bi uništavalo sam koronavirus, toga još nema. Ili nije poznato.

Virusi su generalno sasvim posebna priča

Jedan od glavnih problema s virusima, objašnjava dalje Köppe, jest i to što zbog same prirode virusa, ono što je u stanju naštetiti virusu, vrlo često šteti i stanicama. Drugim riječima, rizik od popratnih pojava je veći.

Znanstvenici diljem svijeta dulje od jedne godine ispituju stotine postojećih lijekova, pokušavajući pronaći koji bi sve lijekovi mogli pomagati u oporavku oboljelih od covida, a u najsretnijem slučaju i postoji li neki koji bi bio u stanju blokirati virus SARS-CoV-2.

Za hidroksiklorokin pokazalo se da pomaže samo kad su oboljeli već došli do faze da primaju kisik u velikim količinama, bez obzira što su govorili i što govore ljudi poput Donalda Trumpa i Jaira Bolsonara.

Sljedeća nada su laboratorijski uzgojena antitijela protiv koronavirusa. Otprije nekoliko tjedana EMA ovu terapiju preporuča, ali konačnog odobrenja još nema u smislu lijeka. Roche je u ponedjeljak, pak, priopćio da kombinacija dviju vrsta antitijela može smanjiti rizik od razvoja simptoma covida, dakle nakon zaraze koronavirusom, za 81 posto.

EMA trenutno analizira lijekove na bazi antitijela četiriju proizvođača, osim Rochea koji je svoju terapiju razvio s Regeneronom, još i od Eli Lilly, Celltriona i GSK/Vir Biotechnology.

Logika tih terapija je jednostavna. Uzima se antitijelo osobe koja je preboljela covid i razvila imunitet, potom se to antitijelo u laboratoriju dešifrira i pokušavaju se napraviti kopije u ogromnim količinama, sve s ciljem da se takva antitijela daju oboljelima kako bi se spriječio ili zaustavio težak razvoj bolesti.

No, koliko se zasad zna, i kod ovih terapija riječ je o pomoći koja je bitno učinkovita ako se uzima na samom početku, najbolje odmah nakon kontakta sa zaraženom osobom. Ili barem tijekom jednog dana nakon pozitivnog testa na covid-19.

A cijena?

Novi problem je i cijena. Kako navodi Spiegel, riječ je o 2000 eura po dozi, do čega se došlo računanjem da je Njemačka za 200.000 doza lijekova s antitijelima do sada platila 400 milijuna eura, dakle skoro pola milijarde.

Spiegel navodi i to da u Njemačkoj liječenje oboljeloga u bolnici od covida u prosjeku košta čak 11.400 eura, što bi značilo da dobra procjena primjene čak i tako skupog lijeka, može dovesti do ublažavanja financijskog udara na javno zdravstvo. Navodi se, primjerice, da spašavanje života čovjeku koji je od covida tako stradao da je završio na respiratoru, može premašiti i 41.000 eura.

To u svakom slučaju nije rješenje, u najmanju ruku zato što se takve terapije daju intravenozno, dakle u bolnici. I to traje.

Kandidat za pravi pravcati lijek

Ono što je javnom zdravstvu ključno potrebno, osim dovoljno cjepiva, epidemioloških mjera i bolničkih resursa, plus dovoljno medicinara, definitivno je tableta protiv covida koja bi se proizvodila brzo, jednostavno, masovno i jeftino. Nakon otkrića cjepiva, to je sad sveti gral u pandemiji covida-19.

Početkom tjedna po prvi put je jedan oboljeli od covida dobio terapiju “ATR-002“, i to u berlinskoj bolnici Charite. Riječ je o ispitivanju za koje se i znanstvenici i liječnici jako nadaju da će istodobno i trenutno zaustavljati širenje virusa kod oboljelih i regulirati imunološki sustav oboljeloga. ATR-002 zasad je stigao do odobrenja druge faze ispitivanja pri nadležnom tijelo za kontrolu lijekova Savezne Republike Njemačke.

Do sada se sve pokazalo kao promašaj

To znači da sad slijedi masovno kliničko testiranje, i to ne samo u Njemačkoj. U teoriji, to bi trebao biti lijek koji bi blokirao signalni put u zaraženoj stanici, bez kojega koronavirus više ne bi bio u stanju prodirati u stanicu. S takvom terapijom u tijelu ubrzo ne bi više bilo aktivnih virusa i oboljeli bi brzo opet bio zdrav.

Povrh toga istraživači se nadaju da će to sredstvo biti u stanju, a postoje dobre naznake da bi to moglo biti posrijedi, iako ne mora, zaustavljati i ono za što su milijarde ljudi diljem svijeta prije nešto više od jedne godine naučili da se zove “citokinska oluja”, pretjerani i pogrešan imunološki odgovor organizma koji je pod udarom virusa, što u najgorim slučajevima dovodi do smrti oboljeloga.

Hoće li ovaj “lijek” pokazati da je doista lijek, tek treba vidjeti. Svi dosadašnji pokušaji pokazali su se kao promašaji, pa tako i prije samo nekoliko dana lijek na kojega je računala AstraZeneca, a koji je ušao u treću fazu.