Ne možemo zanemariti činjenicu da je digitalno doba uvelo promjene u živote milenijalaca i generacije Z. Sveprisutnost društvenih medija dovela je do stalne kulture usporedbe, gdje snimke života drugih ljudi postaju mjerilo za osobni uspjeh, kao i sreću. Potraga za savršenstvom nikada nije bila prisutnija, a mnogim mladima usadila je osjećaj neispunjenosti.

Moja generacija, iako sam milenijalka, također teže navigira današnjim društvenim normama, ali ipak imam osjećaj da i u trenutcima kada nas povuče taj nerealni svijet, brzo se znamo samostalno odmaknuti i reći da to nije realnost.

Generacije od 1999. pa nadalje na neki su način najviše iskusile opasnost društvenih mreža, koje su, nažalost, za mnoge od njih svakodnevna borba sa samim sobom. Utrka koja može biti i opasna. Kada kažem opasna, mislim na mentalno zdravlje mladih, koji unatoč velikoj svijesti o traženju profesionalne pomoći sve više imaju problem s depresijom i anksioznošću.

Još jedna činjenica koja ne ide u prilog osjećaju zadovoljstva svojstvenim životom jesu godine izolacije zbog COVID-a.

Izolacija je učinila svoje za osjetljive godine srednjoškolaca i studenata, oni su izgubili jedan dio svoga prirodnog odrastanja. Nepovratno su izgubili dio svoga života, kao i svi ostali, ali moram priznati da mi je posebno taj period bio žalostan upravo za generacije Z. Koliko god je i meni bilo izazovno biti zatvorena, pritom još i bez posla, ipak sam nalazila načine koji će me izvući iz te neprirodne situacije.

Razgovarala sam o tome kako se osjećam sa svojim prijateljima, obitelji i partnerom, nalazila sam načine da mi koliko-toliko svaki dan bude malo drukčiji od prethodnoga. Generacije koje su mlađe od mene mislim da ipak nisu dovoljno opskrbljene iskustvima i proživljenim životnim situacijama, zbog kojih bi bili okej u tijeku i nakon toga nenadanog razdoblja usamljenosti.

Svijetu su potrebne strastvene, nadahnute generacije, ali čini se kako u tim najvažnijim vrijednostima idemo unatrag.

Čak i nakon pandemije brza priroda modernog života ostavlja malo prostora za istinske povezanosti i introspekciju. Toliko se govori o autentičnosti, ali u vrtlogu današnjeg vremena ta se autentičnost izgubi prije nego što lajkamo jednu fotku na Instagramu.

Nije čudno što su generacije mladih ljudi danas usamljenije i nesretnije, kada su očekivanja, koja si ponekad i sami nameću, nevjerojatno visoka. 

Pritisak koji svi kolektivno imamo da se osigura stabilna karijera, u kombinaciji sa strahom od zaostajanja, dodatno povećava teret koji nosimo ja, moja generacija i sve generacije poslije mene. Nemoguće je govoriti o ovakvoj temi, a ne spomenuti balkansku stigmu koja okružuje mentalno zdravlje.

Ta stigma povijesno je otežavala pojedincima da se otvore, da iskreno govore o svojim problemima ili strahovima. Takav je način razmišljanja zahvatio čak i neke mlađe generacije, ali je pozitivno da se društvo postupno budi u spoznaji važnosti mentalnog blagostanja. Put do destigmatizacije i dalje je dug te se i dandanas mladi koji osjećaju težinu svojih problema često okreću izolaciji.

U svijetu kada imamo najviše izbora, toliko izbora da ne znamo što bismo prije, mladi su sve nesretniji. Zbog čega je tako? Upravo zbog toga što nas nitko nije pripremio za svijet u kojem danas živimo.

Kako bismo se riješili pošasti globalnog osjećaja nezadovoljstva među mladima, imperativ je poticati otvorene razgovore o mentalnom zdravlju, dok u isto vrijeme uklanjamo nerealna društvena očekivanja koja si nerijetko sami namećemo.

Daleko sam od eksperta što se tiče ove tematike, ali moram priznati da me veoma zabrinjava. Brinu me nove generacije koje su tužne, anksiozne i usamljene.

Brine me i svijet kojem pod hitno treba restart i ponovljena lekcija o humanosti, empatiji, kao i poštovanju.

Generacija Z i milenijalci posjeduju neusporedivu povezanost, pristup informacijama, kao i globalnu perspektivu koja se nedvojbeno može iskoristiti za pozitivne promjene.

Svijetu su potrebne strastvene, nadahnute generacije, ali čini se kako u tim najvažnijim vrijednostima idemo unatrag. Unatoč jedinstvenim izazovima s kojima se nove generacije suočavaju, njihove generacije nose duboku odgovornost za oblikovanje bolje budućnosti.

Prihvaćanjem svojih odgovornosti nove generacije sa svim prednostima koje moderno doba zaista nudi, mogu doprinijeti budućnosti koja je pravednija, inkluzivnija i održivija.

A samim stvaranjem svoje svrhe i aktivne uloge u društvu, one će biti sigurnije u sebe i tako sigurno ispunjenije te barem malo sretnije. I to bez filtara i lajkova, piše Zadovoljna.hr.