Istraživanje je objavljeno jučer u časopisu JAMA Networks, a sugerira, između ostalog, da što je manja veličina štetnih čestica u zraku, to je veća povezanost s lošom kvalitetom sjemena.

“Naši nalazi sugeriraju da sitnije čestice mogu biti snažnije od većih u izazivanju slabe pokretljivosti spermija”, napisali su autori rada, prenosi Guardian.

Istraživači vjeruju da ovi nalazi ističu još jedan važan razlog za potrebu smanjenja izloženosti onečišćenju zraka među muškarcima u reproduktivnoj dobi.

Istraživači s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Tongji u Šangaju pregledali su podatke o ukupno 33.876 muškaraca iz 340 kineskih gradova, prosječne dobi od 34 godine, s različitim stupnjem izloženosti onečišćenju zraka među njima, a čije su žene zatrudnjele uz pomoć umjetne oplodnje između siječnja 2013. i prosinca 2019.

Zatim su tražili ponavljajuće uzorke između kvalitete sjemena u odnosu na to jesu li sudionici bili izloženi količinama čestica manjeg promjera od 2,5 mikrometara, između 2,5 i 10 mikrometara i 10 mikrometara, u različitim ključnim trenucima 90 dana prije posjeta bolnice radi obavljanja oplodnje.

Kako bi utvrdili kvalitetu sjemena, istraživači su se usredotočili na čimbenike kao što su broj spermija, koncentracija i pokretljivost spermija.

Iako istraživači nisu mogli pronaći značajnu vezu između onečišćenja zraka i kvalitete sperme u smislu broja ili koncentracije sperme, otkrili su da što je sudionik više bio izložen manjim česticama, to je niža i progresivna i ukupna pokretljivost spermija. Progresivna pokretljivost spermija je sposobnost spermija da pliva naprijed, dok se ukupna pokretljivost spermija jednostavno odnosi na sposobnost spermija da pliva općenito.

Točnije, kada su izloženi česticama manjeg promjera od 2,5 mikrometara, procijenjeno je smanjenje pokretljivosti spermija za 3,6%, dok je pri izlaganju česticama promjera 10 mikrometara bilo 2,44% manje pokretljivosti spermija. To znači da je moguće da ovisno o veličini čestica, razlikuju se i učinci na kvalitetu sjemena.

Podaci pokazuju da su učinci onečišćenja izraženiji kada se izlaganje dogodi tijekom prve faze stvaranja sperme, spermatogeneze. To, pak, može značiti da čestice utječu na spermu na genetskoj razini, prema istraživačima, ali to su samo nagađanja i potrebno je još istraživanja u ovom području.

Ističući važnost ovog novog istraživanja, Allan Pacey, profesor sa Sveučilišta Sheffield koji nije bio uključen u istraživanje, kazao je: “Ovaj rad dodaje bazu dokaza koji sugeriraju da je veza stvarna i impresivan je jer koristi podatke o kvaliteti sjemena od preko 30.000 muškaraca.”

“Ali čini se da je razina pada pokretljivosti spermija prilično niska”, dodao je Pacey, naglašavajući da korelacija nije uzročna. Napomenuo je da u radu nisu dani podaci o morfologiji, obliku i veličini spermija, zbog čega je nemoguće utvrditi je li zagađenje moglo biti odgovorno za deformaciju spermija te je zbog toga smanjena njihova pokretljivost ili postoje neki drugi razlozi.

Prema Paceyjevim riječima, važno je uzeti ove nalaze s oprezom. Iako podaci upućuju na to da zagađenje može imati negativan učinak na pokretljivost spermija, još uvijek nema dovoljno informacija da bi se zaključilo može li to općenito imati značajan klinički učinak i rezultirati ukupnim smanjenjem sposobnosti muškaraca u područjima visokog zagađenja da postanu očevi. Više sličnih istraživanja moglo bi pomoći u odgovoru na to pitanje u budućnosti.