“Kad ljudi razmišljaju o poremećaju hranjenja, često to pripisuju isključivo ženama. No, zapravo veliki postotak muškaraca, čak 35 posto njih iz istraživanja provedenog 2017. godine ima poremećaj hranjenja. Možemo reći da je danas svaka četvrta osoba koja boluje opod poremećaja hranjenja muškarac. Oni su ovdje malo diskriminirani. Žene s poremećajem hranjena su stiješnjene između onoga kako moraju izgledati i onoga što društvo vidi na njima. Na ovim se prostorima muškarac itekako srami toga kako se osjeća, da ne spava, da je opsjednut svojim tijelom i hranom, da je jako nezadovoljan”, rekao je psihijatar Hrvoje Handl.

On kaže kako stručnjacima u dnevnoj bolnici za poremećaj hranjenja nisu važne brojke.

“Djevojke koje imaju anoreksiju su opsjednute time da su predebele, a muškarci s bigoreksijom misle da su premršavi i da imaju premalo mišića. Također je proširena i ortoreksija, opsjednutost zdravom hranom. Između posvećenosti i osjednutosti je jako tanka granica. Primjerice, 45-godišpnjak u sretnoj obitelji koji je posvećen zdravoj prehrnai, no onda mu se dogodi neki stres i iz te posvećenosti prelazi u opsjednutost. U tom trenutku društvena događanja ne dolaze u obzir, on si priprema svoje vlastite obroke. On je opsjednut time da mora jesti i spavati u određeno vrijeme. Kasnije to počne remetiti njegove obiteljske odnose, prijateljske, poslovne i on postaje psihijatrijski slučaj”, rekao je.

Stručnjak navodi da se itetako može previše vježbati, a da teretana čak mogla postati vrsta dijagnoze. Primjerice, muškarac se ne može osjećati dobro nigdje drugdje osim u teretani.

“Ti muškarci onda počinju uzimati steroide, a posljedica njih su ozbiljni internistički problemi i erektilna disfunkcija. Ne bi me čudilo da ima puno muškaraca s velikim mišićima koji su jako razdražljivi i potencijalno opasni. To možemo povezati sa slučajevima nasilja. Ne mogu to potvrditi, ali iritabilnost je jedna od posljedica uzimanja steroida. Takvi dečki imaju vrlo malo samopoštovanja. Oni se vide jako mršavima, razdraženi su steroidima i još imaju erektilnu doisfunkciju”, rekao je pa je dodao: “Bitno je reći mladim dečkima da steroidi izazivaju akne i to po cijelom tijelu, kao što će žene s anoreksijom dobiti dlačice po dijelovima tijela gdje im se one baš neće svidjeti. Liječenje svih poremećaja hranjenja je psihoterapijsko, a onda i farmakoterapijom koja služi kao neka vrsta štake”.

Također, navodi da nije siguran da se u društvu može dobiti išta pozitivno od toga da ponavljamo da smo među najdebljima u EU-u.

“Pretilost kao posljedica kompulzivnog prejedenja liječi se iznutra. Na terapiji se spoznaju emocije koje su uzrokovale vaša prejedenja. Ljudi koji se prejedaju izgube osjećaj glasi i sitosti, Mi ih učimo razine gladi i sitosti. Vraćamo im intuitivni osjećaj, kao i s vježbanjem. Treba naći pokret koji ti paše. Ništa što ćete staviti u usta i pikati po koži neće vas učiniti sretnijima. Uzimanje lijeka za mršavljenje vam neće pomoći da budete sretniji. Ako ćete razgovarati na terapiji i uz to uzimati preparate, to će nešto značiti. Psihoterapija je lijek izbora. Pričanjem možemo puno pomoći. Odnos sa špricom Ozempica nije odnos, razgovor s psihoterapeutom je odnos”, zaključio je, prenosi N1.