U dobu tehnološkog napretka pojavila se i nova razina uhođenja – cyberstalking – odnosno uhođenje putem digitalne tehnologije koje je posebno zastrašujuće s obzirom na to da nudi mnoštvo načina za kontaktiranje žrtve i praćenje njezinog kretanja.

Žrtve uhođenja često razvijaju visoku razinu anksioznosti, probleme sa spavanjem i poremećaje apetita, a kod nekih su mogući i depresivni simptomi. Strah za vlastiti život, ali i za živote bliskih ljudi, značajno pogađaju žrtvu i stvaraju zdravstvene komplikacije.

Uhođenje kao nametljivo ponašanje

Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, u članku 140., stavku 1. jasno se navodi da je uhođenje nametljivo ponašanje koje se smatra kaznenim djelom:

Tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

Nadalje, u stavku 2. stoji:

Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na blisku osobu, osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

Da bi se moglo zaključiti da je u pitanju uhođenje, važno je uzeti u obzir određene faktore. Naime, uhođenje je ponašanje koje se ponavlja kroz neko vrijeme, najčešće je usmjereno samo na jednu osobu, ima za cilj uznemiriti osobu ili izazvati strah za vlastitu sigurnost te posljedično dovodi do tjeskobe i straha za vlastiti život.

Visoki postotak ljudi koji su bili žrtve uhođenja su poznavali osobu koja ih je uhodila, a kod mnogih stalkera se pokazala određena psihopatološka pozadina zbog koje su nakon prijave bili upućeni na obvezno psihijatrijsko liječenje.

Psihološki profil stalkera

Ne postoji jedinstveni profil ljudi koji se upuštaju u djela uhođenja. Riječ je o različitim karakteristikama ličnosti, kao i o različitim uzrocima i okidačima takvog ponašanja. Uhođenje je čest simptom različitih poremećaja, a stalkeri su najčešće na psihotičnoj razini funkcioniranja ličnosti (teži poremećaj u doživljavanju realnosti) ili na graničnoj razini (teži poremećaj ličnosti). Utvrđivanje psihološkog profila stalkera službeno se provodi tijekom forenzičko-psihijatrijskog vještačenja.

Neke studije su pokazale da su stalkeri najčešće osobe s poremećajima ličnosti (npr. narcisoidni ili granični poremećaj ličnosti), sa psihotičnim smetnjama i sumanutim poremećajima (npr. erotomanija, tj. snažno uvjerenje da je druga osoba zaljubljena u njih).

Većina njih na neki način poznaje svoje žrtve ili je bila s njima u nekoj vrsti bliskog odnosa (iako to nije nužno slučaj), a također postoje dokazi da su stalkeri najčešće muškarci u 30-ima, a žrtve uglavnom žene u kasnim tinejdžerskim i ranim 20-im godinama. To nije pravilo, ali pojavljuje se nešto češće nego kada su u pitanju ostale dobne i rodne kategorije.

Stručnjaci smatraju da su stalkeri emocionalno nestabilne osobe sklone agresivnom i impulzivnom ponašanju, a mnogi od njih su živjeli u teškim životnim okolnostima, posebno tijekom ranog djetinjstva. Stručnjaci smatraju da stalkeri vjerojatno nisu razvili zdravu i sigurnu privrženost prema primarnim skrbnicima te da u nesigurnom stilu povezivanja s drugima često pribjegavaju tehnikama uhođenja.

Također se pretpostavlja da je u pozadini uhođenja i patološki narcizam s obzirom na to da stalkeri, kada su odbijeni, trpe narcisoidnu povredu i traže žrtve kako bi vratili samopoštovanje.

Međutim, bilo tko može postati njihova žrtva, čak i osoba koju su samo jednom ili dvaput vidjeli. Pitanje je što su stalkeri u svojem kompleksnom shvaćanju stvarnosti protumačili i zašto su za neku osobu razvili fiksaciju koja ih usmjerava na različite metode uhođenja.

Nametljivo ponašanje stalkera

Stalkeri koriste različite metode praćenja i uznemiravanja žrtve, a funkcioniraju unutar okvira od opsesije do mržnje. Usmjereni su na točno određenu osobu od koje žele dobiti neku povratnu informaciju, zbog čega je opsjedaju telefonskim pozivima, porukama, pismima itd. Nerijetko se događa da stalker misli da ga njegova žrtva treba i da želi njegovu pomoć i pažnju, posebno kada su stalkeri osobe s ozbiljnim psihičkim poteškoćama koje ih značajno udaljavaju od stvarnosti.

Viša razina ugrožavanja sigurnosti žrtve pojavljuje se kada stalkeri presreću žrtvu na ulici, pojavljuju joj se u kući ili na radnom mjestu, šalju joj darove i razne druge predmete, prijete joj ili je fizički napadaju. Kada se dogodi da žrtva na neki način odbije stalkera, njegova opsesija prelazi u mržnju, a u tim slučajevima je strah žrtve za vlastiti život zaista opravdan.

Stoga je važno poduzeti mjere sigurnosti i zaštite te prijaviti stalkera kako bi kazneno odgovarao za djelo nametljivog ponašanja.

Više pročitajte na portalu Kreni zdravo.