U pitanju je vrlo rijedak psihički poremećaj. Prvi simptomi javljaju se u djetinjstvu, a s godinama osobe iritira sve više zvukova.

Snažan priljev negativnih osjećaja, najčešće bijesa i anksioznosti, misteriozno je stanje koje se javlja kao odgovor na neke zvukove koje čujemo gotovo svakodnevno, kod ljudi s mizofonijom stvara osjećaj koji je intenzivniji od jednostavne nelagode, a česta je dvojba može li se zaista smatrati mentalnim poremećajem.

“Za razliku od ljudi koji kažu da im smeta da neko žvače čips u kinu za vrijeme filma, ljudi s mizofonijom zaista pate”, objasnio je profesor psihijatrije na Sveučilištu u Amsterdamu Damiaan Denys za Live Science.

Stručnjaci kažu da osobe s tim poremećajem najviše iritiraju zvukovi koje proizvode njima najbliže osobe, poput članova obitelji ili prijatelja. Tad znaju biti najagresivniji.

Kod slabije izraženog poremećaja simptomi se ublažavaju lijekovima, ali pravog lijeka zapravo nema.

U vrlo teškim slučajevima ljudi se potpuno izoliraju da bi izbjegli sve zvukove koji im smetaju. To, s druge strane, vodi povlačenju u sebe i u depresiju, piše mentalfloss.com, a prenose Vijesti.

“Riječ je o psihičkom poremećaju novijeg doba. Razgovarali smo sa 42 osobe sličnih simptoma i oni su nam otkrili da izbjegavaju bilo kakve društvene aktivnosti, vrijeme provode uglavnom sa slušalicama na ušima, a svakodnevni pokušaji da ništa ne čuju stvaraju im veliki stres. Oni znaju biti agresivni, kao i da je to neprihvatljivo ponašanje, međutim, to je jače od njih“, objasnili su znanstvenici iz Amsterdama.

Oni su iznijeli dijagnostičke kriterije koji bi mizofoniju klasificirali kao novi psihijatrijski poremećaj. Međutim, neki znanstvenici tvrde da bi to zapravo mogao biti simptom drugih osnovnih psihijatrijskih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) ili generalizirane anksioznosti.

Oni koji pate od mizofonije imaju veću učestalost depresije i anksioznosti, a kako je povezana s OKP-om, dodatno je otežano utvrđivanje je li nepodnošenje određenih zvukova previđeni simptom tih poremećaja ili je sama po sebi dijagnoza.

Margaret i Pavel Jastreboff, znanstvenici sa Sveučilišta Emory u SAD-u, koji su prvi stvorili taj izraz, tvrde da su ta stanja povezana sa smanjenom tolerancijom zvuka. Kažu također da neki ljudi mogu doživjeti mizofoniju, ali da to na njih ne bi utjecalo na kliničkom nivou, ali drugi su skloni ozbiljnijim reakcijama.

U studiji koja je obuhvatila 500 studenata, oko 20 posto sudionika prijavilo je klinički značajne simptome mizofonije. Ponovno je utvrđeno da su se simptomi često podudarali s anksioznošću, OKP-om i depresijom, piše N1.