To znači da mala količina takvih namirnica u sebi sadrži puno kalorija, a malo hranjivih tvari poput vitamina, minerala, vlakana… Zbog visoke energetske gustoće samo mala količina, primjerice čokolade, znatno doprinosi našim dnevnim potrebama, a zbog malo hranjivih tvari ne doprinosi osjećaju sitosti zbog čega je lako kroz takvu hranu unijeti puno više kalorija nego kroz hranu koja ima visoku nutritivnu gustoću, a vrlo malu kalorijsku poput povrća, prenosi N1.

Primjerice – 100 g brokule ima samo 24 kcal, 100 g jabuke oko 50 kcal, dok 100 g mliječne čokolade ima oko 550 kcal, a 100 g čipsa oko 540 kcal. Osim što je razlika u kalorijskoj vrijednosti, slatkiši i grickalice osiguravaju veliku količinu jednostavnih šećera, soli i masnoća. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), preporučeni dnevni unos soli je 5 g/dan, a u Hrvatskoj se prosječno unosi 11,6 g/dan. Čips na 100 g ima oko 1,9 g soli što je gotovo 40% dnevnih potreba, a gdje je još sol koja se prirodno nalazi u namirnicama te sva sol koju dodajemo kad solimo hranu.

Prema novim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), djeca i odrasli trebali bi ograničiti unos slobodnih šećera na maksimalno 10% ukupnog energetskog unosa. Za prosječnu osobu koja dnevno unosi 2000 kcal to je 200 kcal iz dodanog šećera, odnosno najviše 50 g šećera dnevno. 100 g mliječne čokolade u sebi sadrži 55 g šećera, čime smo već premašili dnevni preporučeni unos.

Kada govorimo o masnoćama u takvim namirnicama, poseban naglasak stavlja se na transmasti. Transmasne kiseline mogu biti prirodno prisutne u hrani u malim količinama, ali najviše nastaju procesom djelomične hidrogenacije biljnih ulja u industrijskoj proizvodnji hrane (proizvodi koji sadrže djelomično hidrogenirana biljna ulja, npr. keksi s krem-punjenjem, fini pekarski proizvodi, različite slastice, grickalice, industrijska gotova hrana itd.). Transmasti povećavaju razinu lošeg (LDL) kolesterola i snižavaju razinu dobrog (HDL) kolesterola. Unos transmasti povećava rizik od razvoja srčanih bolesti i moždanog udara. Također je povezan s većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2.

Što se događa kada konzumacije takve hrane postane prečesta?

Prije svega, što uopće znači prečesto? Danas bi prehrana svakog čovjeka trebala biti individualizirana. Svi mi imamo drugačije potrebe, drugačije preferencije, rasporede i navike. Teško je davati generalne preporuke koliko nešto smijemo ili ne smijemo konzumirati. Nije isto govorimo li o osobi 50-ak godina s određenim zdravstvenim tegobama i slabijim kretanjem te osobi od 20-ak godina, izrazito tjelesno aktivnoj, bez zdravstvenih tegoba. Jasno je da te dvije osobe imaju različite potrebe, što znači da će si aktivnija osoba moći priuštiti malo više namirnica visoke kalorijske vrijednosti, a da pritom ne premaši svoje potrebe niti će utjecaj takvih namirnica na njezino dugoročno zdravlje biti štetan.

Problem nastaje kada takve namirnice postaju glavni izbor namirnica u našoj prehrani. Kada umjesto konkretnog obroka biramo slatkiše ili grickalice ili pak zbog konstantnog grickanja takvih namirnica nemamo potrebu pojesti konkretan kuhani obrok kroz koji bismo trebali unijeti sve hranjive tvari za pravilno funkcioniranje našeg organizma.

Grickate za djetetom?

Grickanje iz dosade ili skupljanje ostataka za djecom još je jedna učestala pojava kada govorimo o grickanju slanih ili slatkih namirnica. Je li vam poznat onaj osjećaj kada nakon napornog dana dođete kući pa odahnete, sjednete na sofu sa zdjelicom grickalica ili slatkiša i opuštate se? To je trenutak kada treba biti oprezan jer u takvim situacijama naše opuštanje i rješavanje nakupljenog stresa može ići kroz hranu što ako prakticiramo redovito može rezultirati nakupljanjem viška kilograma. Isto tako konstantno grickanje tijekom dana po kući ne percipiramo kao unos hrane, a može uvelike doprinijeti ukupnom dnevnom unosu. Stoga pokušajte osvijestiti što i koliko pojedete tijekom jednog prosječnog dana, nemojte automatski i bez kontrole jesti.

Povremena konzumacija bilo koje hrane nema direktan štetan utjecaj na naše zdravlje pa tako ni slatkiša i slanih grickalica. Hranu ne smijemo kategorizirati na zdravu i nezdravu. Svaka je hrana zdrava dok god je ona zdravstveno ispravna, ali ipak, možemo govoriti o tome da količina pojedine hrane koju pojedemo ima povoljan ili nepovoljan utjecaj na naše dugoročno zdravlje.

Cijeli članak pročitajte ovdje.